Regionalni park prirode Komovi

FIZIČKE KARAKTERISTIKE
Komovi spadaju u najviše, najdinamičnije i najinteresantnije planine Dinarida. Trojni su visokoplaninski masiv polukružnog oblika, u vidu potkovice, čija nadmorska visina doseže do 2490 m. Teritorija Komova obuhvaćena je opštinama Andrijevice i Kolašina i Glavnog grada Podgorice.

Usled geološke građe, zona kontakta krečnjaka u povlati i škriljaca u podini, obodni djelovi u visinskom pojasu od 1700 – 1900 m vrlo su bogati izvorima iz kojih često potiču planinski potoci. Na prostoru iznad 1900 m, kao posljedica litološkog sastava pojava izvora i vodenih tokova je veoma rijetka. Ispod Komova izviru izvorišni kraci Tare (Opasanica) i Lima (Mojanska rijeka). Na Komovima se nalazi i razvođe slivova Tare i Lima. Čitav prostor oko Komova je vrlo bogat stalnim tokovima (planinski potoci) koji teku na vododrživoj osnovi. Komovi su planina sa najviše izvora iznad 2000 mnv. čija se temperatura kreće od 2o -5o C. Najduži sipari na Balkanu, nalaze se na Komovima.

Stajaće vode u obliku lokava prisutne su u južnom dijelu Ljubana (i ista ne presušuje), te mala periodična lokvica, 450 m sjeverno od Suvovrha.

Komovi predstavljaju graničnu zonu na sučelju dva klimatska tipa. Sa sjeveroistoka je pod uticajem umjereno kontinentalne klime, a sa jugozapada mediteranske, koja ima veliki uticaj na ovom prostoru. Taj uticaj se manifestuje i u režimu padavina, koji je ovdje izraženiji u zimskoj polovini godine, što je i karakteristika mediteranske (sredozemne) klime. Na Komovima nema kišomjernih stanica i ne vrše se meteorološka posmatranja, te preciznih klimatskih podataka nema. Na osnovu položaja Komova, jasno je da tu vlada planinska klima, sa dosta padavina, koje dolaze sa Jadranskog mora. Područje u kom se Komovi nalaze, na padavinskim kartama zahvaćeno je izohijetom od preko 2000 mm padavina godišnje. To se manifestuje gustom hidrografskom mrežom planinskih potoka, koji predstavljaju izvorišne krake velikih rijeka Tare i Lima (sastavnice Drine). Velika količina padavina bila je od posebnog značaja za stvaranje pleistocenih lednika. Komovi su pored visinskog i morfološkog faktora, ispunili i padavinski element, tako da su sa opštim zahlađenjem klime na Zemlji stvoreni svi uslovi za genezu lednika na ovoj planini.

Na Komovima, tokom svih 12 mjeseci može pasti snijeg. Nije rijedak slučaj da su u julu ili avgustu prekriveni bijelim ogrtačem. Na Komovima su jako izražene temperaturne razlike. U jednom danu, tokom ljetnjih mjeseci, mogu se javiti značajne temperaturne razlike u dnevnim i noćnim djelovima dana.

Pojas šume na Komovima dopire do visine 1700 – 1800 m. Tako šuma opasuje glavnu planinsku masu, te se granica šume može uzeti i kao granica Komova. Najviše je zastupljena listopadna, bukova šuma, koju u višim djelovima smenjuju četinari. To su borovi, kojih najviše ima na istočnim padinama planine. U centralnom planinskom prostoru, preko 1800 m nadmorske visine, najzastupljeniji je bor krivulj, zakržljali borovi i planinske suvati. Istočni i centralni dio planine, posmatrane kao cjelina, su vrlo oskudni sa vegetacijom (krečnjaci, litice i sipari), a zapadni dio u širem rejonu Rogama bogat je suvatima, vrlo izdašnim za pašu.

GEOGRAFSKI POLOŽAJ I TOPOGRAFIJA TERENA
Komovi se prostiru u istočnom dijelu Crne Gore i jugozapadnom dijelu regije površi i brda, na prostoru Kuča i Vasojevića (slika 2). Pružaju se pravcem zapad-istok. Zahvataju površinu od 68 km2. Okružuju ih planinske rijeke: Drcka i Kraštica na sjeveru, Tara i Veruša na zapadu, Kutska rijeka i Zlorječica na istoku i planinski vijenci Prokletija na jugu. Zaseban su masiv crnogorskih planina i najinteresantniji predio, kako po svom sastavu tako i po obliku među planinama alpskog, dinarskog i šarskog sistema.

Najbliža naseljena mjesta iz kojih se može prići Komovima su na sjeveroistoku Andrijevica, a na sjeverozapadu Mateševo. Pod samu planinu najpogodnije je doći sa sjeverne strane, preko prevoja Trešnjevik (1573 mnv.) ili sa jugozapadne strane putem uz Opasanicu (izvorišni krak Tare). Ispod Komova se može doći i sa istočne strane iz sela Konjuhe.

Planina Komovi predstavlja vjenačnu planinu izdignutu u Alpskoj orogenezi za vrijeme izdizanja Dinarida. Ona je posljednja planina koja pripada Dinaridima (Cvijić, 1913), a svojim južnim dijelom se naslanja na padine Prokletija. Kao granična planina ona znatno odstupa od dinarskog pravca. Sjeverozapadni dio planine ima dinarski pravac, ali se on lučno izvija ka istoku i skreće ka sjeveroistoku. Tako istočni dio Komova ima prokletijski pravac pružanja, koji je nastao na sutoku Dinarida i Šarida (Albanida, po Cvijiću, 1899) oko spuštene Metohijske kotline (Marković, 1981).

Zbog ovakvog položaja Komovi nemaju jedinstven pravac pružanja, već više predstavljaju razbijenu i lučno izvijenu masu. Globalno posmatrana cijela planina obuhvata tri dijela:

  •  zapadni i najviši dio planine sa Kučkim Komom kao najdominantnijim vrhom na ovom vijencu,
  • centralni dio je Međukomlje i
  • treću cjelinu Komova čine Vasojevićki Komovi, koji su neznatno niži od zapadnog dijela.

Kom Kučki je najviši vrh Komova (2487 mnv.). Osim po visini ovaj dio Komova dominira i po površini prostiranja (10,4 km2). Njegovi sastavni dijelovi su:

  • Ljuban na sjeveru,
  • Rogam na sjeverozapadu,
  • Rogamski vrh, Mali Suvovrh i Suvovrh najugozapadu,
  • Carine i Sumor na jugu.

Pored najvećeg prostranstva (61% ukupne površine), ovaj dio Komova je najjače horizontalno izdiferenciran.

Naspram Kučkog Koma nalazi se Kom Vasojevićki, vrh na grebenu koji se pruža pravcem jug jugozapad – sjever sjeveroistok (slika 3). Ovaj dio predstavlja kompaktniju masu od zapadnog dijela, dok je vertikalna disekcija reljefa slična kao i na Kučkim Komovima. Ovaj greben počinje sa Bavanom (2252 mnv.) na jugu, preko Koma Vasojevićkog do Štavne na sjeveru, i pruža se na dužini od 6 km sa ukupnom površinom od 4,15 km2. Njegova zapadna strana okrenuta ka Međukomlju je veliki siparski pojas dugačak preko 2 km.

Između ova dva grebena Komova nalazi se Međukomlje, koje je tektonskim pokretima spušteno duž rasjeda pravcem jugozapad – sjeveroistok. Na južnoj strani Međukomlje je zatvoreno prevojem visokim 2170 mnv., između Koma Kučkog (2487 mnv.) i Bavana (2252 mnv.) na istoku. Na sjeveru je otvoreno i izlazi u dolinu Ljubaštice. Cijelo Međukomlje je dugačko nešto manje od 2 km, a široko oko 1000 m. Ako uzmemo da su nazubljeni grebeni, kojima je okružen sa svih strana granica, onda Međukomlje ima površinu od 2.55 km2. Orijentisano je prema sjeveru i na izlaznoj strani se naglo spušta strmom padinom za 200 – 250 m, gdje počinje dolina Ljubaštice (pritoka Drcke koja se uliva u Taru).

GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE
Veliki uticaj na stvaranje reljefa imale su endogene sile, vulkanska aktivnost, orogeni pokreti i spoljašnje sile poput glacijalne erozije, kraške i fluvijalne erozije i denudacije. Osnovne morfološke odlike Komova su: oštri grebeni i vrhovi, površi i blagi oblici reljefa, zeleni pejzaži u zoni paleozojskih škriljaca i duboko usječene doline rijeka i potoka. Jovan Cvijić u svojim radovima izdvaja Komove po geomorfološkim karakteristikama, kao posebnu planinsku grupu koja se bitno razlikuje od susjednih planina, naročito onih koje pripadaju prokletijskoj grupi.

Južnu granicu Komova i njegovih ogranaka čine granica sa Albanijom i dolina Kutske rijeke, istočnu dolina Zlorječice, sjevernu dolina Lima i Kraštice, a zapadnu prevoj Trešnjevik (1.573 mnv.), razvođe na Štavnoj (Šančevi 1.828 mnv.) i razvođa na Vasojevićkom Komu (2.461 mnv.), Bavanu (2.252 mnv.), Carinama (1.987 mnv.), Sumoru (1.967 mnv.), Planinici (2.153 mnv.) i Maja Zabeljit (2.130 mnv.). Ova grupa planina dobila je ime po Komovima (Vasojevićkom i Kučkom), koji su čvorišno središte od kojeg se razilaze bila i planine u više 15 vijenaca. Prvi, koji ide duž granice sa Albanijom i drugi, koji se pruža preko Štavne i bilom između slivova Kraštice na sjeveru i Perućice i Zlorečice na jugu. Prvi je tipičniji, visočiji sa brojnim grebenima i vrhovima iznad 2.000 mnv. i pruža se između dolina Perućice i Kutske rijeke. Drugi je niži, znatno pristupačniji, zaobljen u jedinstveno bilo sa manjim kotama iznad njih i sa bujnim livadskim kompleksima. U osnovi prvi se prostire južnije, a drugi sjevernije od njega, a razdvaja ih podkomovska župa Konjuhe sa više sela upućenih na dolinu Perućice i njen saobraćajni tok, prije svega, u pravcu Andrijevice.

Vasojevićki Kom (2.461 mnv.) na zapadu ima granicu sa Međukomljem, na jugu sa Bavanom, na istoku su mu padine u dolinama Mojanske i Desne rijeke, a na sjeveru je Štavna. Njegova stjenovita gromada je teško pristupačna, osim sa južne strane. Prema istoku njegovi ogranci su: Rupe (1.776 mnv.), Varda (1.782 mnv.), Lakina kosa, Ogorjela glava (1.561 mnv.), Orlosjed, Čukari i Jastrebić brdo. Najpoznatiji katun je Varda.
.
Štavna se prostire sjeverno od Vasojevićkog Koma do prevoja Trešnjevik i predstavlja razvođe između Lima i Tare. Njeno sedlo je pod pašnjacima, a poznati katuni na ovoj planini su: Božićki i Vulića katun. Jugoistočni dio Štavne naziva se Mačak, a na njenom sjeveroistoku je Razvršje (1.784 mnv.), od koga se prema istoku pružaju planinska bila: Milanovac (Dubačke glave, 1651 mnv.), Novi (Stražnica, 1.441 mnv., Đevojčina bukva, 1.403 mnv.), Rajčin do (1.302 mnv.), Veliki krš (1.449 mnv.), Mali krš i Zulevo brdo, koji su u osnovi razvođe između Kraštice i Perućice.

Bavan (2.252 mnv.) je dio Vasojevićkog Koma i prostire se južno od njegovog vrha. Od Kučkog Koma (2.487 mnv.) razdvaja ga Međukomlje, a prema jugu se završava u dolini Veljeg potoka, lijeve pritoke Mojanske rijeke.

Carine su prevoj južno od Kučkog Koma sve do Planinice; predstavlja sponu između Vasojevića u Gornjem Polimlju i Kuča, te razvođe između slivova Lima i Tare. Planinica (2.153 mnv.) je ogranak južnih Komova i pruža se uz granicu sa Albanijom. Predstavlja izvorišni dio čelenke Mojanske rijeke, iznad čije se doline izdižu Sumor (1.967 mnv.), Paljevi (1.565 mnv.), Kapuran (1.688 mnv.) i Samar. Na granici su sa Albanijom, a na jugoistoku Donje Planinice (1.957 mnv.) i Maja e Zabeljit (2.130 mnv.).

Mojan se prostire istočno od Planinice uz granicu sa Albanijom i dio je izvorišne čelenke Mojanske rijeke. Najveći vrh je Veliki Mojan (2.157 mnv.), a ističu se još: Mali Mojan (2.070 mnv.) i još tri vrha iznad 2000 mnv. (jedan na granici sa Albanijom – 2.121 mnv. i dva u centralnom dijelu Mojana – 2.054 mnv. i 2.065 mnv.). Ogranci Mojana prema sjeveru su Suvi vrh (1.960 mnv.), Vučje rupe, Vujeva planina i Surdup, čije se strane spuštaju prema dolini Mojanske rijeke. Poznati katuni su: Mojanski katun u centralnom dijelu Mojana i Kočevi na krajnjim sjevernim padinama Vujeve planine.

Paunova planina (2.163 mnv.) je sjeveroistočno od Mojana uz granicu sa Albanijom, a njenim stjenovitim grebenima povučena je državna granica. Njen ogranak na sjeveru je Gornja voda (2.036 mnv.).

Ilijina glava (2.165 mnv.) se pruža uz granicu sa Albanijom, čijim je stjenovitim grebenom povučena državna granica, dok se prema sjeveru spušta postepeno u dolinu Mojanske rijeke, gdje je lociran katun Lomovi.

Žijeva glava (2.129 mnv.) je istočno od Ilijine glave i pruža se uz granicu sa Albanijom. Bradavec (vrh Đurovac, 1.968 mnv.) je sjeverno od Žijeve glave, čije se strane prema sjeveru spuštaju u njegove ogranke – Žarska kosa i Ristova jela. Poznati katuni su Ravni i Rupa.

Asanac (2.174 mnv.) se prostire jugoistočno od Žijeve glave i uz granicu sa Albanijom. Sjeveroistočno od njega je Crnogora (1.939 mnv.), a sjeverno od Crnogore je Jelova glava (1.647 mnv.). Katuni Crnogore su: Štavni do i Omanov do. Istočno od Asanca su: Siljeva glava (1.966 mnv.), Siljevo brdo (1.691 mnv.) i Usovi (1.442 mnv.).

Tomova glava (2.123 mnv. i 2.089 mnv.) je stjenoviti greben duž crnogorsko-albanske granice.

Biograd (2.100 mnv.) je, takođe, stjenoviti greben duž državne granice sa Albanijom. Na njegovom istočnim padinama su katuni: Repišta i Lazi. Jugoistočno od njega su: Šarovo brdo (1.760 mnv.), Pčelinjak i Kutska glava (1.684 mnv.), a prema jugu su Micanova gora (1.488 mnv.) i Šutica (1.659 mnv.), duž koje je granica sa Albanijom i koja se strmo spušta u dolinu Kutske rijeke na 1.073 mnv..

Tektonski procesi koji su zahvatili prostor Komova uslovili su izdizanje krečnjačkih slojeva i paleozojskih škriljaca i njihovo navlačenje preko fliša. Boranjem je došlo do izdizanja slojeva preko 2.400 m.

U pogledu visokoplaninskog sklopa Komova dominantnu poziciju imaju dva tipična alpska vrha – Kom Kučki (2478 mnv.) i Kom Vasojevićki (2461 mnv.) (slika 4). Nasuprot impozantnim vrhovima nalaze se brojne rječne i valovske doline koje su disecirale reljef, učinile ga raznolikim i u pejzažno-estetskom pogledu veoma interesantnim. Geomorfološke karakteristike izražene su u oblicima koji su nastali erozivnim procesima. Najizraženiji su glacijalni, koji su zahvatili Komove kao i ostale planine sjeverne Crne Gore. Otuda su mnoge rijeke naslijedile valove koji su u osnovi zadržali probitni izgled. Valov Veruše je najtipičniji predstavnik, ali su slične oblike naslijedile i dvije najveće pritoke Tare koje se spuštaju sa Komova.

Obilje glacijalnog materijala (cirkovi i morene) je najizraženije kod katuna Carine, Božićkom Strugu, cirkovi i morene Varde, zatim Međukomski, Suvovrški i cirk na Ljubanu. Rijeke Opasanica, Zlorječica, Mojanska rijeka, Mala rijeka su duboko usjekle svoje doline ispod najviših planinskih vrhova.

Ova planina okružena je površima visine do 1900 m. Štavna i Ljuban na sjeveru, Rogam na zapadu, Carine na jugu i Varda na istoku.

GEOLOŠKE KARAKTERISTIKE
Komovi pripadaju visokim dinarskim planinama, kao zaseban i izdvojen planinski prostor. Obim planine je u užem smislu približno polukružan, a njen krečnjački prostor nije mnogo razbijen, već ima izgled i oblik masiva. Krečnjački visovi ne leže na prostranoj zaravni kao Durmitor ili Volujak, već se strmo i oštro spuštaju preko mekanog škriljasto-pjeskovitog terena i dosta niske doline Tare, Lima i njihovih pritoka.

Ruski inženjer rudarstva Jegor Kavaljevski prvi je geolog koji je posjetio Komove, davne 1838. godine; nakon njega to čini francuz Anri Bue. U svojim radovima oni ističu da se Komovi javljaju kao tri veoma istaknute i moćne gromade sprudnih krečnjaka i grebena iz perioda srednjeg trijasa. Ove krečnjačke mase leže na verfenskim i paleozojskim slojevima, škriljcima i pješčarima.

Paleozoik

Sjeveroistočnu, istočnu i jugoistočnu stranu Komova izgrađuju paleozojski škriljci, pješčari, konglomerati i krečnjaci. U ovim tvorevinama formirane su duboke i strme doline rječica i potoka koji pripadaju slivu Lima. Najveći prostor ima sliv Mojanske rijeke. Paleozojski sedimenti se sastoje od filitičnih škriljaca, argilošista, laporovitih škriljaca, pješčara, sočiva konglomerata i krečnjaka. U ovom prostoru mogu se izdvojiti donja i gornja grupa paleozojskih slojeva. Donju čine slojevi više škriljasti, a manje pjeskoviti, a gornju oni koji su više pjeskovito-konglomeratični, a manje škriljasti.

Trijas

Na području Komova postoje dobro razvijeni trijaski slojevi. Donji trijas je zastupljen u verfenskoj faciji, a srednji i gornji zastupljeni su facijom sprudnih krečnjaka. Donji trijas – preko paleozojskih slojeva leži pjeskovito – škriljasta grupa slojeva. Ovi slojevi se javljaju okolo cijelog krečnjačkog grebena Komova, kao prsten. Nedostatak prstena paleozojskih slojeva izgleda da postoji na jugoistočnoj strani Komova, gdje leže verfenski slojevi direktno na durmitorskom flišu. To su tamno-sivi laporoviti krečnjaci i laporci. Srednji i gornji trijas – prisutan je na grebenima oba Koma koji su sagrađeni od sprudnih krečnjaka. Ta krečnjačka masa debela je približno 700 m. Trijaski krečnjaci Komova su facijalnog tipa plitkovodnih strudnih masivnih krečnjaka. U njima su nađene mnoge alge, pa ih smatraju tvorevinama fitogenih sprudova. U donjem dijelu krečnjaci su obično slojeviti, glinoviti i tamnije boje, a gore postaju masivni i čiste karbonatne mase otvorenije boje.

Kvartar

Tvorevine iz doba kvartara veoma su dobro razvijene i imaju veliko prisustvo na terenu. U vrijeme pleistocena Komovi sa grupom planina Visitorom, Planinicom i Maglićem bili su zahvaćeni glacijacijom. Glacijalno područje ovdje je najmanjeg prostranstva, ali je glacijacija i ovdje ostavila značajnog traga jer su se glečeri sa ovih područja spuštali zrakasto prema dubokim dolinama Lima, Veruše i Tare. Kako su te doline relativno duboke, strmih i oštrih strana glečeri nisu mogli da natalože veće količine morenskog materijala. Ledene mase su se brzo spuštale rušeći sve pred sobom, pa i morenski materijal. Posledice te glacijacije su mnogobrojni cirkovi, morene, valovi i glacijalni nanosi. Najveći cirkovi na Komovima su Carine, Rogam i Međukomlje. U Međukomlju su vidljivi morenski bedemi čija se dubina kreće od 10-15 metara. U cirku Carine je najvidljiviji i najbolje očuvan morenski materijal. Dobro je očuvan i u Rogamu. Ima oblik amfiteatra odakle je zajedno sa ledničkom masom iz gornjeg sprata Velikog Zagona otekao niz dolinu rijeke Crnje. Takođe su prostori Opasanice, Crnje, Ljubaštice i Mojanske rijeke ispunjeni glacijalnim nanosima.

Glacijalna morfologija, cirkovi i morene

Opšta procjena je da se na Komovima odvijala mnogo jača glacijacija nego što se može rekonstruisati na osnovu glacijalnih akumulativnih oblika, koje jaka recentna erozija vrlo brzo uništava. Takva glacijacija je u korelaciji sa glacijadijom Planinice, Mojana, a naročito Širokara i Koštice (nalaze se južno od Komova, prema granici sa Albanijom, na Prokletijama). Krajem pleistocena, na Komovima je bilo preko 15 cirkova, iz kojih se led razilazio na sve strane. Prema sadašnjim sačuvanim morenama, sve ukazuje da su to bili cirkni lednici. Međutim, geološka građa je uslovila da su glacijalni oblici sačuvani samo u krečnjacima, dok su ispod krečnjaka, na škriljcima, svi tragovi uklolnjeni jakom denudacijom i dalje su transportovani fluvijalnom erozijom rječnih tokova. Svi cirkovi su formirani u krečnjacima. (Lednik u cirku ispod Suvovrha je na dnu ogolio škriljavu padinu, kao i na Ljubanu, tako da jedino na njihovom dnu postoje lokve).

Međukomlje zauzima centralni dio planine i u njemu je ležao najmoćniji lednik Komova. Cijelo Međukomlje je opasano visokim odsijecima i grebenima Kučkog i Vasojevićkog Koma. U samom zaleđu cirk je sa južne strane zatvoren prevojem visokim 2170 metara, koji ga spaja i razdvaja od cirka Carine na jugu. Međukomlje je otvoreno prema sjeveru, gdje strmim i dubokim (250 – 300 m) padinama izlazi u dolinu Ljubaštice (pritoka Drcke, sliv Tare). Ovaj cirk je površine preko 1,5 km2. Po dnu ovog cirka izdvajaju se tri sekundarna cirka, koju su tu zaostajala tokom toplijih glacijalnih faza ili vjerovatnije tokom završnih faza glacijacije i ponovnog otopljavanja klime. Dno velikog cirka Međukomlja je intenzivno zasipano siparima, koji su ovdje najveći na čitavim Komovima.

Morenski materijal (sedimenti deponovani neposredno iz leda) na škriljcima je sačuvan samo ispod dva cirka. To je cirk na Božićkom strugu, čija čeona morena zalazi oko 300 metara preko škriljaca. Drugi slučaj je sa razbijenim bedemom čeone morene kod katuna Varde, koji takođe leži preko škriljaca. Ove morene su sačuvane jer su vezane korijenom drveća od šume, koja ih je obrasla, a i uglovi padina na obje lokacije se naglo smanjuju od 25° u većem dijelu, do 10° u donjem dijelu, te je snaga erozije smanjena. Ako su ove morene prekrile škriljce do 1600 metara i niže, može se zaključiti, na osnovu metoda komparacije, da je iz velikih cirkova Međukomlja, Carine i Rogama izlazio dolinski lednik, čije čeone i bočne morene je odnijela voda u postglacijalnoj periodi. Na čitavom prostoru Komova ostao je jedan morenski bedem, koji se, na prvi pogled, neobjašnjivo akumulirao na vrhu uskog grebena koji se pruža prema sjeveru. Greben je paralelan sa grebenom Ljuban i udaljen je 1 km zapadno od Ljubana. Ovaj bedem je visok oko 20-25 metara i dugačak je oko 300-350 metara. Apsolutna visina u najvišem dijelu morene je 1780 metara.

HIDROLOŠKE KARAKTERISTIKE
Rasprostranjenost vododržljivih stijena, disekcija reljefa i obilne padavine uslovili su da Komovi imaju dinamičnu i razgranatu hidrološku mrežu koju karakteriše bogatstvo izvora i rječnih tokova.

Izvori

Široki okvir Komova obiluje izdašnim izvorima do oko 1000 mnv.. Javljaju se kao stalni, periodični i povremeni. Po izdašnosti i kvalitetu ističu se izvori u slivu Zlorečice, Kraštice i Trebačke rijeke. Na sjevernim obroncima Velikog krša nalazi se sumporoviti izvor u selu Kralje na oko 50 metara iznad toka Kraštice i na 950 mnv.. Ovaj izvor je pukotinskog karaktera, stalan je, ali male izdašnosti. Hemijska i bakteriološka ispitivanja pokazala su da je sadržaj sumpor-vodonika 1,0 mg/l dok je kasnijim ispitivanjima utvrđeno da ovaj izvor posjeduje ljekovita svojstva.

Jedan od kurioziteta Komova je i to što se izvori nalaze i iznad 2000 mnv.. Izvori na Carinama, Crni izvori na Rogamu i izvori na Iglenovu polju, su na najvećoj nadmorskoj visini.

Rijeke

Okosnicu hidrografske mreže čine rijeke Tara i Lim. Slivu rijeke Tare pripadaju tri manje rječne mreže koje spadaju u rejon Komova. Na južnim padinama Kučkog Koma izvire Tara (nastaje od Opasanice i Veruše). Sve vode sa jugozapadne strane Crne planine i sjeverne strane Planinice slivaju se dolinom Mokre u rječnu mrežu rijeke Veruše. Kod Hana Gorančića, Veruša se sastaje sa Opasanicom praveći rijeku Taru. Veruša ima razgranatu mrežu izvora, potočića i jakih potoka. Druga „riječna mreža“ koja pripada slivu Tare je Opasanica. Duga je 12 km i jedna je od najvećih riječnih mreža Komova. Opasanicu prave Kurlaj i Margarita na koti od 1162 mnv. (Kićović, 2007). Treća „riječna mreža“, možda i najveća, na izvorištima rijeke Tare je mreža rijeke Drcke. Ovu
rijeku sačinjavaju Crnja i Ljubaštica, sa širokom i bogatom mrežom svojih pritoka i rječica. Crnja je usjekla svoje korito dosta duboko i ono ponegdje izgleda kao kanjon. Dužina rijeke od izvorišta do ušća iznosi 7 km. Ljubaštica izvire na oko 1850 mnv., ispod čela Međukomlje, ispod njegovog ulaza koji se zove Ploča. Ona prikuplja sve vode sa istočne i sjeverne strane Ljubana i Ljevorečkog Koma. Sa desne strane, u Ljubašticu se uliva rijeka Čestogaz. Ljubaštica se sa Crnjom sastaje u Lugu Vukićevića, gradeći rijeku Drcku. Dužina rječnog toka Ljubaštice iznosi 8 km.

Slivu rijeke Lima pripadaju tri riječne mreže – jedna južna i dvije istočne. Južna mreža je Vrmoština jer je Vrmoša pravo izvorište rijeke Lima. Vrmoša postaje od Skrobotuše, Jarčice i Vučina (Vučji) potoka. Vrmoša zajedno sa Vrujom i Doljom čine Grnčar, koji se pod imenom Ljuča uliva se u Plavsko jezero. Druga rječna mreža ovog sliva pripada rječnoj mreži Perućice koja prikuplja sve vode između Mojana i južne strane Kučkog Koma, a posebno vode južne i istočne strane Božićkog Koma. Perućica se u mjestu Đuliće sastaje sa Kuckajom, praveći Zlorječicu, koja se kod Andrijevice uliva u Lim. Ovo područje bogato je šumama, livadama i pašnjacima.Treća rječna mreža limskog sliva, koja pripada rejonu Komova, je mreža Kraštice. Izvori Kraštice su potoci ispod Lise i Trešnjevika. U ovoj pitomoj dolini nalazi se vasojevićko selo Kralje.

Jezera

Najznačajniji limnološki objekat Komova je Bukumirsko jezero. Ovo jezero, smješteno u cirku, dobilo je naziv koje se po predanju dovodi u vezu sa izumrlim plemenom Bukumira. Jezero leži na 1430 mnv., kružnog je oblika i odlikuje se hladnom i prozračnom vodom. Površina jezera je 19.320 m2, a najveća dubina 16,8 m i poslije Crnog jezera najdublje je planinsko jezero u Crnoj Gori. Obale jezera su strme i nepristupačne, a nivo jezera kolebljiv, što se objašnjava smjenom kišnih perioda. Maksimumi vodostaja se javljaju krajem novembra i maja. Pažnju u njegovoj okolini privlače manje lokve i blatišta. Obrasla su travom i nalaze se između morenskih naslaga. Ovo su nekada bila jezera. Uz granicu sa Albanijom, nalazi se Rikavačko jezero, kao i niz manjih planinskih jezera i lokvi. Rikavačko jezero je bistro, ledničko jezero. Nalazi se na 1313 mnv., na prelazu Žijova u Prokletije. Jezero je 525 m dugo, 235 m široko i do 13,9 m duboko. Jezero ima ponor na 1314 mnv., preko kojeg voda otiče u Cijevnu i Ribnicu. Nepristupačno je ljudskoj ruci. Jedini trag čovjeka uz vodu je mala kamena platforma sa koje skaču čobani da plivaju – bolje reći plutaju. Prilaz jezeru je prilično težak. Kozijom stazom se izlazi na jezero i katun Rikavac. Nad jezerom se izvija velika kupa Vile – na 2093 mnv., na čijem vrhu se i nalazi granica sa Albanijom. Idealno je mjesto za odmor.

KLIMATSKE I VREMENSKE KARAKTERISTIKE

Raščlanjenost reljefa i nadmorska visina, kao i činjenica da se nalaze u zoni sukobljavanja kontinentalnih i sredozemnih vazdušnih masa, doprinose da na prostoru Komova vladaju različiti klimatski tipovi. U zavisnosti od azonalnih faktora i analize klimatskih elemenata izdvajamo tri osnovna tipa klime: kontinentalni, župski i planinski. Župski tip je karakterističan u nižim i zatvorenim kotlinama, kontinentalni tip je zastupljen u potplaninskom dijelu regije do visine od 1800 m, dok se planinski tip klime prostire na visinama iznad 1800 m. Ovaj prostor je pod uticajem vazdušnih masa koje dolaze sa juga i jugozapada. Karakterišu ga nešto niže srednje temperature i veća količina padavina.

Temperatura

Višegodišnja mjerenja temperatura pokazuju da je januar najhladniji mjesec sa prosječnom temperaturom od -6o C. Negativne temperature bilježe decembar i februar, a često i mart i april. Srednja godišnja temperatura najvećeg dijela Komova kreće se od 2o C do 8o C. Kotlinsko-dolinski djelovi imaju nešto višu temperaturu. Najtopliji mjesec je jul čija se temperatura vazduha na 1000 metara visine kreće u rasponu između 8 oC do 13o C. U ljetnjoj polovini godine dnevna temperaturna kolebanja su relativno visoka, jer su noći u julu i avgustu na većim visinama prohladne. U godišnjem hodu temperatura vazduha jasno se izdvajuju jedan minimum i jedan maksimum. Maksimalne temperature javljaju se u drugoj polovini jula (17,4o C), dok se minimalne po pravilu javljaju krajem decembra i početkom januara (-1,3o C).

Relativna vlažnost vazduha

Najveća relativna vlažnost vazduha javlja se u zimskom periodu. U Andrijevici, u decembru mjesecu dostiže 85%. Visoke vrijednosti relativne vlažnosti vazduha u Andrijevici su posledica temperature vazduha i pojačane ciklonske aktivnosti.

Padavine

Područje Komova odlikuje se modifikovanim mediteranskim pluviometrijskim režimom padavina (pluviometrijski režim predstavlja prosječnu raspodelu padavina u toku meseca i sezona u prosečnoj godini) sa maksimumom u novembru i minimumom u julu. Od ukupne količine padavina u ljetnjem periodu izluči se od 12 do 14 %, a u zimskom 40-42 %. Ako se izuzme rejon nižih visina, Komovi spadaju u najbogatije prostore po količini padavina. Snijeg se javlja već od sredine oktobra i na nekim izolovanim lokalitetima pokriva neotopljeni snijeg iz prethodne zime formirajući tako firnske naslage. Snijeg se zadržava do kraja aprila. Debljina sniježnog pokrivača kreće se od 25-30 cm u kotlinsko-dolinskom dijelu, do 2 m na 24 površima (tabele 7-13). U jednom danu mogu pasti ogromne količine snijega, visine i do 1 m. Sjeverne ekspozicije primaju manje padavina zbog snažnijeg uticaja kontinentalne klime.

Oblačnost i insolacija

Oblačnost je povezana ciklonskom aktivnošću, promjenom temperature i relativne vlažnosti vazduha. Prosječna godišnja oblačnost iznosi 7,5/10. Najmanja oblačnost Komova je u avgustu kada iznosi 2/10, dok se najveća bilježi u zimskom dijelu godine, decembru i januaru (oko 8/10). U drugoj polovini januara i u februaru česte su pojave temperaturnih inverzija koje uzrokuju povećan broj dana sa maglom u dolinskim djelovima. S obzirom na geografsku širinu i nadmorsku visinu područja, insolacija se može smatrati zadovoljavajućom. Prosječna godišnja vrijednost kreće se oko 1800 časova sunčevog sjaja. Najintezivnije trajanje sunčevog sjaja je u ljetnjim mjesecima kada iznosi 272 časa, dok je najslabija u zimskim mjesecima i iznosi 51 čas (tabele 14-17).

Vjetrovi

Po učestalosti javljanja najviše su zastupljeni vjetrovi iz sjevernog i južnog pravca (tabela 18). Sjeverni vjetar je veoma suv i oštar, jak i hladan. Vjetrovi iz južnog i jugozapadnog pravca najviše su zastupljeni u zimskom periodu kada donose značajne količine sniježnih padavina, dok ljeti i u jesen donose kišu. Ovaj vjetar zna da bude jak, ali je znatno topliji od sjevera. U rejonu Komova zna da duva i sjeverozapadni vjetar koji se zove „krivac”. Ljeti donosi nepogode, a zimi velike količine snijega. Sa istoka duva istočni vjetar koji ljeti donosi hladnu kišu i maglu, kao i temperature koje ne prelaze 10 oC, a zimi pravi velike sniježne smetove. Česti su i lokalni vjetrovi danik i noćnik. Pregled raspoložvih klimatskih parametara (srednje mjesečne i srednje godišnje vrijednosti) za najbližu mjernu stanicu Kolašin (izvor: Sektorska studija 4.3. Prirodne i pejzažne vrijednosti i zaštita prirode u Crnoj Gori (Univerzitet Crne Gore i Republički zavod za urbanizam i projektovanje, 2005)) koja je urađene za potrebe PPCG do 2020. za period 1961 – 1990 godina.

PEDOLOŠKE KARAKTERISTIKE

Po kotlinama, riječnim dolinama i nižim terasama formiraju se duboki slojevi, najčešće rastresitih sedimenata kvartarne i neogene starosti i različite genetske razvijenosti, a na brdsko-planinskom dijelu, plitka i skeleotidna zemljišta slabije plodnosti. Od klime u velikoj mjeri zavisi rasprostranjenost i uspijevanje određenih biljnih vrsta, koje utiču na produktivnost tla, pa se klima javlja kao posredan činilac kvaliteta zemljišta. U rječnim kotlinama i dolinama važan činilac u obrazovanju nekih vrsta zemljišta je voda. Najnerazvijenija su plitka skeletna, smeđa zemijišta na krečnjaku. Razvijenija su smeđa zemljišta, koja su takođe dosta plitka, a najrazvijenija i ekološki najvrednija su srednje duboka smeđa zemljišta na krečnjacima, koja inače zauzimaju centralnu zonu.
Na vertikalnom profilu Komova izdvajaju se sledeći tipovi zemljišta:

  • aluvijalno-deluvijalna zemljišta zastupljena su u riječnim dolinama i potocima;
  • euterično-smeđa zemljišta nalaze na riječnim terasama; ona su bogata hranljivim materijama;
  • kisjela ili distrično smeđa zemljišta zastupljena su na nižim planinskim padinama gdje se mogu sresti rendzine i krečnjačko-dolomitska crnica;
  • humusno–silikatna zemljišta nalaze se na većim nadmorskim visinama i na njima su razvijene pašnjačke površine;
  • smeđa tla imaju najveće rasprostranjenje; to su plitka i srednje duboka skeletoidna zemljišta koja čine najkvalitetnija poljoprivredna zemljišta, mada su najvećim dijelom prekrivena šumskom vegetacijom;
  • hidromorfna zemljišta su manjeg rasprostranjenja, srijeću se u nižim pojasevima i na riječnim terasama; zbog zasićenosti vlagom slabijeg su kvaliteta.

Većina tipova zemljišta je manje ili više ugrožena. Intenzivni su prirodni, odnosno geomorfološki procesi, ali je sve izraženiji i antropogeni faktor. Sječa šuma zbog proširenja pašnjačkih ili obradivih površina na padinama Komova, kao i izgradnja prilaznih makadamskih puteva, izazivaju skretanje bujičnih tokova čime se proširuju i pojačavaju erozioni procesi. Vjeruje se da bi erozija bila slabijeg intenziteta, ako bi se obradiva zemljišta preoravala u pravcu izohipse, a ne kao do sada niz planinske strane.

FLORA

Planinski masiv Komova pripada Dinarskim planinama i smješten je u istočnom dijelu Crne Gore i u nekom smislu predstavlja vezu Prokletija sa susjednim planinama centralnog dijela Crne Gore. Ovaj masiv dugačak je oko 40 km a širok oko 30 km. Sa svih strana okružen je platoima prosječne visine oko 1900 m (Štavna i Ljuban na sjeveru, Rogam na zapadu, Crnje na jugu i Varda na istoku). Zbog svoje osobenosti ovaj prostor je privlačio mnoge istraživače iz raznih naučnih oblasti. Tako su planinski masiv Komova posjećivali i naučno istraživali botaničari: Pančić, Baldači, Pantoček, Rohlena, Lakušić, te geografi Cvijić, Gušić i drugi. Mnoge vrste biljaka na ovim prostorima su dinarski ili balkanski endemi, a neke među njima su stenoendemi tj. prisutne su samo na tom prostoru i nigdje više. Najveći broj podataka koji se odnose na floru i vegetaciju ovog područja moguće je pronaći u radovima stranih i domaćih naučnika koji su u različitim periodima posjećivali ovo područje: Pantoczek (1873, 1874), Pančić (1874, 1875), Beck R. von Mannagetta (1888), Degen (1890, 1900), Baldacci (1891), Rohlena (1942), Fukarek (1941), Blečić (1958, 1959), Casper (1962), Bjelčić & Mayer (1973), Kutleša & Lakušić (1974), Blečić & Lakušić (1979) i dr.

Flora i vegetacija planinskog masiva Komova

Područje Komova karakteriše visok stepen biodiverziteta – specijskog i ekosistemskog – koji se ogleda u prisustvu velikog broja endemičnih i reliktnih biljnih vrsta i fitocenoza. Ovakav zaključak moguće je izvesti ne samo na osnovu ranije objavljenih podataka već i na osnovu recentnih botaničkih istraživanja koja su, pored ostalog, rezultat molekularno-genetičkih ispitivanja, kao na primjer u slučaju opisa nove vrste – Androsace komovensis Schönswetter & Schneew. – koja je do skoro bila vođena kao Androsace mathildae. I u ranijem periodu iz materijala sakupljenog na području ovog masiva opisane su nove vrste biljaka za nauku (Silene macrantha Pančić, Valeriana pancicii Hal. & Bald., Arenaria halacsyi Bald.).

Istraživanja koja su sprovedena za potrebe izrade ove Studije, takođe su doprinijela upotpunjavanju slike o kompleksnosti flore i vegetacije područja Komova. Da bi se shvatio veoma izraženi floristički/vegetacijski diverzitet područja Komova, pored recentnih abiogenih i biogenih faktora, neophodno je uzeti u obzir i istorijske činioce – ledena doba (glacijacije) koje su nastupile nakon tercijara.

Endemičnost

Flora Komova karakteriše se i visokim stepenom endemizma koji je posebno izražen u visokoplaninskom području, na koje otpada najveći dio od ukupne endemične flore Komova. Posebno je značajna činjenica da su na visokoplaninskom području Komova prisutna dva endemična (Amphoricarpus Vis., Pancicia Vis.) i jedan subendemičan (Edraianthus DC.) rod. Ovi rodovi predstavljaju ostatke tercijerne flore i njihovo prisustvo ukazuje na starost visokoplaninske flore ovog masiva. Na području Komova prisutan je određeni broj lokalnih endema koji predstavljaju najznačajniji element visokoplaninske flore ovog područja: Androsace komovensis Schönswetter & Schneew., Arenaria halacsyi Bald., Gentianella pevalekii Bjelčić & Mayer.
U visokoplaninskoj endemičnoj flori Komova najveći broj vrsta pripada ilirskom flornom elementu, uključujući jadransko-oromediteranske vrste (npr. Cerastium dinaricum, Arenaria gracilis, Plantago reniformis, Veronica satureioides, Saxifraga prenja, Hieracium guentheribeckii, H. gymnocephalum, i dr.), ilirsko-skardo-pindske (Hieracium stuppeum, Phyteuma pseudoorbiculare, Euphorbia capitulata, Amphoricarpus autariatus, Pedicularis malyi, Achillea abrotanoides i dr.) i ilirsko-mezijske geoelemente (Pedicularis brachyodonta, Cicerbita pancicii i dr.). Od transbalkanskih endema prisutni su: Silene sendtnerii, Acer heldreichii subsp. visianii, Pinguicula balcanica, Pedicularis hoermmanian i dr. U podnožju Vasojevićkog Koma raste, u Crnoj Gori, veoma rijetka i zaštićena vrsta orhideje Cypripedium calceolus. Subpopulacija ove vrste na Komovima sa oko 50-ak primjeraka predstavlja drugu subpopulaciju na prostoru Crne Gore.
Flora Komova obiluje velikim brojem dinarskih i balkanskih endema (36 taksona).

Endemične vrste biljaka na Komovima

  • Acer heldreichii subsp. visianii – planinski javor
  • Amphoricarpos autariatus – autariatska krčagovina
  • Arenaria halacsyi Bald. – halačijeva mišjakinja
  • Asperula doerfleri Wettst. – derflerova lazarkinja
  • Astragalus fialae Degen – fialeov astragalus
  • Athamanta utrbith (L.) Brot. subsp. haynaldii Borbás & Uechtr.
  • Aquilegia blecicii – blečićeva kandilka
  • Aubrietia columnae Guss. subsp. croatica (Schott, Nyman & Kotschy) Mattf. – hrvatska aubrietija
  • Chaerophyillum coloratum L.
  • Crepis dinarica – dinarski dimak
  • Corydalis ochroleuca subsp. leiosperma – mlađa žućkast
  • Cytisus tommasinii (Vis.) Rothm. – tomazinijev citizus
  • Draba scardica (Griseb.) Degen & Dërfler – šarska draba
  • Edraianthus serpyllifolius – lopatolisto zvonce
  • Eryngium palmatum Vis. & Panč. – kotrljan palmatni
  • Gentiana levicalyx Rohl. – encijan
  • Lilium bosniacum – bosanski ljiljan
  • Minuartia bosniaca (Beck) K. Malý – bosanska mišjakinja
  • Minuartia hirsuta (Bieb.) Hand.-Mazz. subsp. falcata (Griseb.) Mattf. – mišjakinja
  • Oxytropis urumovii Jáv.
  • Pančićia serbica Vis. – srpska pančićija
  • Pedicularis brachyodonta – širokozubi ušivac
  • Pedicularis malyi – malijev ušivac
  • Pinguicula balcanica – balkanska
  • Plantago reniformis – bokvica
  • Potentila montenegrina Pant. – crnogorski petoprst
  • Potentila speciosa – lijepi petoprst
  • Ranunculus concinnatus Schott – ljutić
  • Saxifraga sedoides L. subsp. prenja (G. Beck) G. Beck – prenjska kamenjarka
  • Silene macrantha Pančić – crvena pucalina
  • Silene waldsteinii Griseb. – valdštajnova pucalina
  • Trifolium medium L. subsp. balcanicum Velen. – balkanska djetelina
  • Trifolium velenovskyi Vandas – djetelina velenovskog
  • Valeriana bertiscea Panč. – prokletijski odoljen
  • Valeriana pancicii Hal. & Bald. – pančićev odoljen
  • Vicia montenegrina Rohl. – crnogorska vicija

Reliktne vrste biljaka na Komovima

Posebnu vrijednost genofonda vaskularne flore ovog prostora, pored endema, čine i reliktne vrste biljaka. To su biljke tercijarne starosti tzv. tercijarni i glacijalni relikti (ostaci flore ledenih doba; rasprostranjene su u najvišim regionima planina na refugijalnim i hladnim staništima kakvi su snježanici, sipari i rudine na kojima se snijeg dugo zadržava). Na planinskom masivu Komova registrovano ih je 18.

Tercijerni relikti na Komovima

  • Acer heldreichii subsp. visianii – planinski javor
  • Acer monspessulanum – makljen
  • Amphoricarpus autariatus – krčagovina
  • Asarum europaeum – kopitnjak
  • Carpinus orientalis – bjelograbić
  • Carpinus betulus – grab obični
  • Edraianthus serpyllifolius – lopatičasti zvončac
  • Edraianthus graminifolius – uskolisni zvončac
  • Fraxinus ornus – crni jasen
  • Ostrya carpinifolia – crni grab
  • Pancicia serbica – srpska pančićija
  • Rhamus fallax – ilirska ljigovina, smrdljika
  • Viscum album – imela bijela

Glacijalni relikti na Komovima

Rasprostranjeni u najvišim regionima planina na refugijalnim i hladnim staništima kakvi su snježanici, sipari i rudine na kojima se snijeg dugo zadržava.

  • Dryas octopetala
  • Gentiana verna
  • Hieracium villosum
  • Silene acaulis
  • Vaccinium uliginosum

Dendroflora i šumska vegetacija Komova

Planinski masiv Komova pripada u širem smislu planinskom lancu Prokletija. Prema Lakušić-u (1968, 1970) planinski pojas Komova i Prokletija se izdvaja u poseban planinski prokletijski sektor, koji pripada visokodinarskoj provinciji alpskovisokonordijske regije. Pojas četinarskih šikara, četinarskih šuma i lišćarskih listopadnih šuma na prostoru Komova i Prokletija izdvaja se u posebni šumski prokletijski sektor, koji pripada Ilirskoj provinciji, Eurosibirske-boreo-američke regije (Beck, 1903; Adamović, 1909; Lakušić, 1969). Šume, osim brojnih polivalentnih funkcija, imaju i posebnu funkciju u zaštiti vodoizvorišta i vodotokova. One imaju veliki značaj u regulaciji vodnog režima zemljišta, djeluju na ravnomjernije oticanje i doticanje voda, utiču na polaganije otapanje snježnog pokrivača, a šumska stelja (listinac) djeluje kao sunđer koji upija višak vode i postepeno ga otpušta u zemljište. Ovaj prostor, naročito sjeverna strana, je bogat vodotocima (Ljubaštica, Crnja, brojni potoci) što predstavlja karakteristiku koju je potrebno uzeti u obzir prilikom zaštite istog.

Raznovrsne i dobro očuvane šume

Šume bukve i bukve, smrče i jele na Komovima

Na prostoru Komova prisutne su bukove šume sveze Fagion moesiacae sa različitim zajednicama sa dominacijom bukve i bukve i jele (Fagetum moesiacae, Abieti-Fagetum). Naseljavaju različite tipove matičnog supstrata i zemljišta, pa se prema podlozi razlikuju neutrofilno-bazofilne i acidofilne. Po ekologiji i florističkom sastavu su veoma raznovrsne. Floristički sastav ovih zajednica uključuje sledeće vrste: Fagus moesiaca, Fraxinus ornus, Abies alba, Picea excelsa, Acer pseudoplatanus, Ostrya carpinifolia, Rhamnus falax, Lonicera alpigena, L. xylosteum, Sorbus aucuparia, Mycelis muralis, Polygonatum verticillatum, Pyrola secunda, Erytronium dens canis, Vaccinium myrtillus, Pancicia serbica, Cicerbita pancici, Calamintha grandiflora, Cardamine bulbifera, Asperula odorata, Geum urbanum, Veratrum album, Asplenium filix-mas, Geranium reflexum, G. silvaticum, Asyneuma trichocalycinum. Na sjeverozapadnoj strani Komova, ispod katuna Margarita, zastupljene su smrčeve šume sa manjom ili većom primjesom bukve (Fagus moesiaca) i u manjoj mjeri planinskog javora (Acer heldreichii subsp. visianii), a u nešto nižem pojasu prisutne su bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum). Na ovom prostoru planinski javor je nešto češći nego na ostalim prostorima Komova, naročito u pojasu gornje granice šume i osim što spada u zakonom zaštićene biljne vrste, ima veliki značaj i kao vrlo dekorativna vrsta naročito u jesenjem pejzažu ovog prostora. Na južnoj strani Vasojevićkog Koma, ispod Štavne i od Štavne prema Vardi, prostiru se šume predplaninske bukve (Fagetum subalpinum) sa manjom ili većom primjesom smrče (Picea excelsa), a u nižem pojasu jele (Abies alba). Te sastojine su neobično kvalitetne za
ovaj predplaninski visinski pojas, vrlo dobro su očuvane i imaju i veliku antierozionu funkciju i pejzažnu vrijednost.

Šume smrče na Komovima (Piceetum excelsae)

Zajednica smrčevih šuma zauzima pretežno ravna i blago nagnuta staništa sa dubljim profilom humusa. Pored smrče tu je zastupljena i jela, dok je bukva nešto rjeđa. U prizemnom spratu pored uobičajenih šumskih vrsta srijeću se i Vaccinium vitis idea i Daphne blagayana. Smrčeve šume na Komovima razvijene su kao pojas na visini od 1500-1800 mnv.. Širina pojasa različita je i zavisi od reljefa, visine, eksplozije masiva, ali prosječno pojas iznosi oko 600 m širine. Šumske sastojine smrče (Picea excelsa) sa malom primjesom jele (Abies alba) su mlađe ili srednjedobne starosti (prečnik stabala većinom oko 40-60 cm) i zastupljene su uglavnom na sjevernoj strani u dolinama rijeka Ljubaštice i Crnje (foto 7). One se penju od oko 1500 m do 1800 mnv., izvanrednog su kvaliteta i potrebno ih je sačuvati naročito radi pejzažnih i antierozionih vrijednosti ovog prostora.

Posebno vrijedne sastojine nekih šumskih zajednica

Šume munike na Komovima

Šume munike predstavljene su svezom Pinion heldreichii odnosno zajednicom Pinetum heldreichii. Ove šume su razvijene na nadmorskoj visini od 1500–2000 m. U ovim zajednicama munike na području Komova u spratu šiblja, pored munike, dominira Juniperus intermedia, a od zeljastih biljaka tu su: Aremonia agrimonioides, Luzula silvatica, Stachys officinalis, Fragaria vesca i dr..
U florističkom sastavu ovih šuma dominiraju Pinus heldreichii, Juniperus intermedia, Aremonia agrimonioides, Luzula silvatica, Stachys officinalis, Fragaria vesca i dr.

Šume endemične i tercijerno-reliktne vrste bora munike (Pinetum heldreichii bertiscum) na Komovima (foto 8), predstavljaju veliku vrijednost. Neobično kvalitetne i potpuno očuvane sastojine bora munike zastupljene su na širem prostoru srednjeg i višeg pojasa Komova na južnim ekspozicijama prema Mojanskoj rijeci, od Varde do Carina, a naročito blizu Carina, a u visinskom pojasu su prisutne od oko 1600 do 2000 m nadmorske visine. Tako kvalitetne sastojine bora munike su vrlo rijetke na prostoru Crne Gore i potrebno ih je sačuvati kao izvanredan genetski materijal (sjemenske sastojine) za prikupljanje sjemena i podizanje novih sastojina. Sjemenske sastojine imaju neprocjenjiv značaj u očuvanju biodiverziteta, genofonda i proizvodnosti naših šuma, te adekvatne rekultivacije degradiranih šuma i pošumljavanje šumskih goleti. Na sjevernim ekspozicijama, prema Ljubanu, munika je znatno manje zastupljena. U visinskom pojasu od oko 1700 m do 1900 m nadmorske visine prisutne su šumske zajednice bora munike i krčagovine (Pino-Amphoricarpetum bertiscei). U sastojinama te šumske zajednice prisutne su neke endemične, reliktne, rijetke i zakonom zaštićene zeljaste biljne vrste, što ovoj zajednici daje dodatnu vrijednost u smislu njene zaštite (npr. krčagovina – Amphoricarpos autariatus subsp. bertisceus i albanski ljiljan – Lilium albanicum). Šume munike na Međukomlju, u florističkom sastavu znatno se razlikuju od zajednice Pinetum heldreichii sa Olimpa jer sadrži skoro tri puta veći broj šumskih elemenata.

Zajednica bora krivulja na Komovima

Zajednica klekovina bora (Pinetum mugi) nalazi se iznad gornje granice visoke šume na najvišim planinama. Ova zajednica ima mozaičan raspored sa fragmentima vegetacije planinskih rudina, sipara i pukotina stijena. Geološku podlogu zajednice čine karbonatne stijene sa humusno-akumulativnim zemljištima crnice, rendzine i rankera sa biljnim vrstama: Pinus mugo, Geum ulgaricum, Scabiosa silenifolia, Gentianella laevicalyx, Dianthus pancicii, Jasione orbiculata, Achillea lingulata i dr. Osim dekorativne, ova zajednica ima posebnu zaštitnu ulogu: zaštita zemljišta od erozije, regulacija vodnog režima, vezivanje sipara, sprečavanje formiranja lavina, ublažavanje ekstremnih udara vjetra i drugo.

Bogatstvo raznovrsnih rijetkih šumskih zajednica

Prema Lakušić-u (1974), na ovom prostoru je konstatovan veći broj raznovrsnih rijetkih, endemo-reliktnih i posebno vrijednih šumskih zajednica, među kojima su: Pino Amphoricarpetum
bertiscei, Linario-Daphneetum oleoidis, Roso-Juniperetum nanae (sastojina alpske ruže i patuljaste kleke na Ljubanu kod Međukomlja), Salicetum grandifoliae montenegrinum (male sastojine šumske zajednice krupnolisne vrbe – Salicetum grandifoliae na sjevernoj strani Vasojevićkog Koma blizu Međukomlja), Fago-Aceretum visianii, Asyneumo-Fagetum moesiacae, Pinetum eldreichii bertiscum i druge.

Endemo-reliktna zajednica Myricarietum ernesti-mayerii nije prisutna na planinskom masivu Komova nego u njegovoj neposrednoj blizini, to jest u koritu rijeke Zlorječice. Ovo je prilika da se skrene pažnja na njenu veliku blizinu prostoru koji je zaštićeno prirodno dobro.  Ovo je  vrlo rijetka zajednica koja ima posebnu vrijednost.

Posebno vrijedne vrste dendroflore na prostoru Komova

Sve vrste dendroflore su vrijedne u svakoj šumskoj zajednici, ali je neke vrste potrebno posebno istaći. Bor munika (Pinus heldreichii) (foto 9) i planinski javor (Acer heldreichii subsp. visianii) (foto 10) su balkanski endemiti i tercijerni relikti, i vrste su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom (Rješenje o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, „Službeni list RCG“ br. 76/06). Na prostoru Komova munika je značajno zastupljena, naročito na južnoj strani, to jest iznad Mojanske rijeke u visinskom pojasu od oko 1600 m do 2000 m nadmorske visine. Na sjevernim ekspozicijama to jest prema Ljubanu, munika je znatno manje zastupljena, uglavnom u manjim grupama ili kao pojedinačna stabla.

Planinski javor (Acer heldreichii subsp. visianii) je na prostoru Komova prilično rijetka vrsta. Manje grupe stabala ili pojedinačna stabla su konstatovani uglavnom na sjeverozapadnoj strani Komova odnosno na širem prostoru oko lokaliteta Margarita. Na južnoj strani Komova je rjeđi i konstatovan je samo ponegdje u bukovoj šumi između Varde i Carina. U visinskom pogledu ova vrsta na Komovima zabjeležena je od oko 1600 m do 1850 metara nadmorske visine.

Biljne zeljaste zajednice na Komovima

Vegetacija planinskih rudina na krečnjacima na Komovima

Vegetacija planinskih rudina na krečnjacima na Komovima, odnosno njihove zajednice koje se razvijaju na krečnjacima i to na krečnjačkim planinskim crnicama u početnim ili kasnijim stadijumima razvoja, u subalpijskom i alpijskom regionu visokih planina na visinama iznad 1400 m predstavljeni su različitim zajednicama – Oxytropidion dinaricae i Festucion albanicae i to: Edraiantho-Dryadetum octopetalae, Nardetum subalpinum, ElynoEdraianthetum alpinae, Festuco-Anthemilletum serbicae, Seslerietum giganteae, CrepidiCentauretum kochianae, Poeto-Potentilletum montenegrinum i dr. Floristički sastav ovih zajednica broji veliki broj taksona, među njima su i endemične vrste: Gentianella laevicalyx, Oxytropis urumovii, Pedicularis brachyodonta, Cerastium dinaricum, Asperula dörfleri, Valeriana pancicii, Lilium bosniacum, Pedicularis malyi, Alchemilla velebitica, Pancicia serbica, Phyteuma pseudoorbiculare, Achillea abrotanoides, Dianthus bebius, Dianthus sylvestris subsp. bertisceus, Leucanthemum chloroticum.

Krečnjački sipari od montanog do alpijskog pojasa na Komovima

Ovaj tip vegetacije na području Komova uglavnom je predstavljen zajednicama Drypeeto-Silenetum marginatae, Euphorbio-Valerianetum bertisceae, Dryopteridetum villarsii i dr. sporadično naseljava strme nagibe krečnjačkih sipara. Floristički sastav krečnjačkih sipara obuhvata: Rhamnus fallax, Drypis spinosa subsp. linneana, Silene marginata, Scrophularia tristis, Arabis alpina, Heracleum verticillatum, Cardamine pancicii (endem), Peucedanum austriacum, Linaria alpina, Valeriana montana, Sedum magellense, Sesleria gigantea, Senecio rupestre, Festuca pungens, Galium mollugo, Achillea abrotanoides (endem), Stachys recta, Rumex acetosella, Asplenium viride, Sedum magellense, Nephrodium villarsi, Saxifraga crustata, Heracleum orsinii, Sedum glaucum, Valeriana bertiscea (endem), Juniperus nana, Bromus erectus, Rhinanthus minor, Asperula cynanchica, Alyssum alyssoides i dr.

Vegetacija u pukotinama krečnjačkih stijena na Komovima

Vegetacija pukotina krečnjačkih stijena na Komovima razvijena je na krečnjačkoj podlozi i u zajednicama reda Crepidetalia dinaricae odnosno sveze Amphoricarpion autariati sa zajednicom Valeriano-Silenetum macrantae i najčešćim vrstama: Silene macrantha, Valeriana pancicii, Amphoricarpus bertisceus, Edrianthus montenegrinus, Festuca panciciana, Dryas octopetala, Scabiosa silenifolia, Dianthus bertisceus, Festuca pungens, Calamintha alpina, Asperula doerfleri, Silene saxifraga, Minuartia clandestina, Viola zoysii, Saxifraga caesia i dr.

Mahovine – Bryophyta

Brioflora Crne Gore je u velikoj mjeri nepoznanica. Za mnoga područja (planine, kanjoni, rječne doline,…) ne postoje ni literaturni podaci. Ipak, to nije slučaj sa planinskim masivom Komova, za koje prve podatke nalazimo u radovima krajem XIX vijeka. Prvi istraživač briofita područja Komova bio je poljski botaničar Szyszylowicz koji je istraživao područja od Kotora do Komova i Prokletija i sakupljao i mahovine. Ovaj materijal obrađuje Breidler, koji ujedno i publikuje rad sa 132 vrste, od čega je jedan takson opisan kao novi za nauku (Grimmia hartmanii Schimp. var. montenegrina Breidler et Szysz., a sakupljena je u šumi Perućica ispod planine Kučki Kom). Naredna istraživanja je obavio italijanski prirodnjak Baldacci. Svoj materijal prosleđuje briologu Bottiniju koji publikuje rad sa 21 vrstom, a među njima i jednom novom (Orthotrichum baldaccii Bottini et Venturi nov.sp., sakupljena je na Kučkom Komu, ispod vrha planine, na 2300 m.n.v., na krečnjačkoj stijeni). Slijede istraživanja Glowackog i Horaka, koji u svojim radovima navode nešto manji broj taksona za ovo područje.

Za potrebe izrade studije, u nekoliko navrata obavljena su briološka istraživanja Komova koja su rezultirala novim saznanjima o diverzitetu mahovina na ovom području. Flora mahovina planinskog masiva Komova broji 185 taksona (zajedno sa literaturnim podacima), što predstavlja više od ¼ od ukupnog broja registrovanih taksona na području Crne Gore. Od toga, 39 mahovina spadaju u grupu jetrenjača, a 146 su prave mahovine. Međutim, s obzirom na prirodne odlike ovog područja (položaj, geološke, pedološke, hidrografske i druge karakteristike), za očekivati je da će naredna, sistematičnija istraživanja pokazati mnogo veću raznovrsnost kada je u pitanju ova grupa biljaka.

Spisak mahovina koje su registrovane na Komovima

Jetrenjače:

  • Barbilophozia floerkei (Web. et Mohr) Loeske
  • Barbilophozia hatcheri (A. Evans) Loeske
  • Barbilophozia lycopodioides (Wallr.) Loeske
  • Blepharostoma trichophyllum (L.) Dumort.
  • Blasia pusilla L.
  • Calypogeia azurea Stotler et Crotz
  • Cephalozia bicuspidata (L.) Dumort.
  • Cephalozia bicuspidata (L.) Dumort. var. bicuspidata
  • Chiloscyphus pallescens (Ehrh. ex Hoffm.) Dumort.
  • Cololejeunea calcarea (Lib.) Schiffn.
  • Conocephalum salebrosum Szweykowski, Buczkowska & Odrzykoski
  • Frullania dilatata (L.) Dumort.
  • Jungermannia gracillima Sm.
  • Jungermannia pumila With.
  • Leiocolea collaris (Nees) Schljakov
  • Leiocolea bantriensis (Hook.) Jörg.
  • Lophocolea bidentata (L.) Dumort.
  • Lophocolea heterophylla (Schrad.) Dumort.
  • Lophozia sudetica (Nees ex Huebener) Grolle
  • Marchantia polymorpha L.
  • Marchantia polymorpha L. subsp. ruderalis Bisch. et Boisselier
  • Metzgeria conjugata Lindb.
  • Metzgeria furcata (L.) Dumort
  • Metzgeria violacea (Ach. ex F.Weber et D.Mohr) Dumort.
  • Nardia scalaris Gray
  • Pedinophyllum interruptum (Nees) Kaal.
  • Pellia endiviifolia (Dicks.) Dumort.
  • Pellia neesiana (Gottsche) Limpr.
  • Plagiochila porelloides (Torrey ex Nees) Lindenb.
  • Porella cordaeana (Huebener) Mohr
  • Porella obtusata (Taylor) Trevis.
  • Porella platyphylla (L.) Pfeiff.
  • Radula complanata (L.) Dumort.
  • Radula lindenbergiana Gottsche ex C. Hartm.
  • Riccardia chamaedryfolia (With.) Grolle
  • Scapania aequiloba (Schwägr.) Dumort.
  • Scapania calcicola (Arnell & J. Perss.) Ingham
  • Scapania irrigua (Nees) Nees
  • Scapania undulata (L.) Dumort.

Prave mahovine:

  • Abietinella abietina (Hedw.) M. Fleisch.
  • Amblystegium serpens (Hedw.) B., S. & G.
  • Amblystegium subtile (Hedw.) B., S. & G.
  • Anoectangium hornschuchianum (Hook.) Funck ex Hornsch.
  • Antitrichia curtipendula (Hedw.) Brid.
  • Atrichum undulatum (Hedw.) P. Beauv.
  • Bartramia halleriana Hedw.
  • Bartramia ithyphylla Brid.
  • Brachythecium albicans (Hedw.) Schimp.
  • Brachythecium glareosum (Bruch ex Spruce) Schimp.
  • Brachythecium plumosum (Hedw.) B., S. & G.
  • Brachythecium populeum (Hedw.) B., S. & G.
  • Brachythecium rivulare Schimp.
  • Brachythecium rutabulum (Hedw.) Schimp.
  • Brachythecium tommasinii (Sendtn. ex Boulay) Ignatov & Huttunen
  • Brachytheciastrum velutinum (Hedw.) Ignatov & Huttunen
  • Bryoerythrophyllum recurvirostrum (Hedw.) P. C. Chen
  • Bryum argenteum Hedw.
  • Bryum capillare Hedw.
  • Bryum elegans Nees
  • Bryum moravicum Podp.
  • Bryum pseudotriquetrum (Hedw.) P. Gaertn. et al.
  • Bryum schleicheri DC.
  • Buxbaumia viridis (Moug. ex Lam. & DC.) Brid. ex Moug. & Nestl.
  • Calliergonella cuspidata (Hedw.) Loeske
  • Campylopus flexuosus (Hedw.) Brid.
  • Campylophyllum halleri (Hedw.) M. Fleisch.
  • Campylium polygamum (B., S. & G.) J. Lange & C. Jens.
  • Campylium protensum (Brid.) Kindb.
  • Campylium stellatum (Hedw.) Lange & C. E. O. Jensen
  • Campylopus pyriformis (Schultz) Brid.
  • Ceratodon purpureus (Hedw.) Brid.
  • Cinclidotus aquaticus (Hedw.) B. & S.
  • Cinclidotus fontinaloides (Hedw.) P. Beauv.
  • Cirriphyllum cirrosum (Schwaegr) Grout
  • Cratoneuron filicinum (Hedw.) Spruce
  • Ctenidium molluscum (Hedw.) Mitt.
  • Cynodontium polycarpon (Hedw.) Schimp.
  • Dichodontium pellucidum (Hedw.) Schimp.
  • Dicranoweisia crispula (Hedw.) Milde
  • Dicranum scoparium Hedw.
  • Dicranum tauricum Sapjegin
  • Didymodon acutus (Brid.) K. Saito
  • Didymodon insulanus (De Not.) M. O. Hill.
  • Didymodon fallax (Hedw.) R. H. Zander
  • Didymodon vinealis (Brid.) Zander var. flaccida (B. & S.) Zander
  • Distichium capillaceum (Hedw.) Bruch & Schimp.
  • Distichium inclinatum (Hedw.) Bruch & Schimp.
  • Ditrichum flexicaule (Schwägr.) Hampe
  • Ditrichum gracile (Mitt.) Kuntze
  • Ditrichum pusillum (Hedw.) Hampe
  • Encalypta alpina Sm.
  • Encalypta vulgaris Hedw.
  • Encalypta streptocarpa Hedw.
  • Eurhynchiastrum pulchellum (Hedw.) Ignatov & Huttunen
  • Fissidens bryoides Hedw.
  • Fissidens dubius P. Beauv.
  • Fissidens taxifolius Hedw.
  • Funaria hygrometrica Hedw.
  •  Grimmia anodon B. & S.
  • Grimmia caespiticia (Brid.) Jur.
  • Grimmia hartmanii Schimp.
  • Grimmia muehlenbeckii Schimp.
  • Gymnostomum calcareum Nees & Hornsch.
  • Gyroweisia tenuis (Hedw.) Schimp.
  • Gymnostomum aeruginosum Sm.
  • Herzogiella seligeri (Brid.) Z. Iwats.
  • Homalothecium lutescens (Hedw.) H. Rob.
  • Homalothecium sericeum (Hedw.) Schimp.
  • Homalothecium philippeanum (Spruce) Schimp.
  • Heterocladium dimorphum (Brid.) B., S. & G.
  • Hylocomium splendens (Hedw.) Schimp.
  • Hypnum cupressiforme Hedw.
  • Isothecium alopecuroides (Lam. ex Dubois) Isov.
  • Isopterygiopsis pulchella (Hedw.) Iwatsuki
  • Lesuraeae mutabilis (Brid.) Lindb. ex I. Hag.
  • Lescuraea saxicola (Schimp.) Molendo
  • Leucodon sciuroides (Hedw.) Schwägr.
  • Meesia uliginosa Hedw.
  • Mnium ambiguum H. Müll.
  • Mnium hornum Hedw.
  • Mnium stellare Hedw.
  • Mnium thomsonii Schimp.
  • Mnium spinosum (Voit.) Schwaegr.
  • Myurella julacea (Schwägr.) Schimp.
  • Neckera crispa Hedw.
  • Orthothecium intricatum (Hartm.) B., S. & G.
  • Orthothecium rufescens (Dicks. ex Brid.) Schimp.
  • Orthotrichum cupulatum Brid.
  • Orthotrichum stramineum Hornsch. ex Brid.
  • Orthotrichum striatum Hedw.
  • Oxyrrhynchium hians (Hedw.) Loeske
  • Palustriella commutata (Hedw.) Ochyra
  • Palustriella commutata (Hedw.) Ochyra var. sulcata (Lindb.) Ochyra
  • Palustriella decipiens (De Not.) Ochyra
  • Palustriella falcata (Brid.) Hedenäs
  • Paraleucobryum sauteri (B., S. & G.) Loeske
  • Plagiomnium affine (Blandow ex Funck) T.J.Kop.
  • Plagiomnium rostratum (Schrad.) T. J. Kop.
  • Plagiomnium undulatum (Hedw.) T. Kop.
  • Plagiothecium denticulatum (Hedw.) Schimp.
  • Plagiopus oederianus (Sw.) H. A. Crum & L. E. Anderson
  • Philonotis fontana (Hedw.) Brid.
  • Philonotis seriata Mitt.
  • Philonotis tomentella Molendo
  • Pohlia cruda (Hedw.) Lindb.
  • Pohlia nutans (Hedw.) Lindb.
  • Pohlia drummondii (Müll. Hal.) Andr.
  • Pohlia wahlenbergii (F. Weber & D. Mohr) A. L. Andrews
  • Polytrichastrum alpinum (Hedw.) G. L. Sm.
  • Polytrichastrum formosum (Hedw.) G. L. Sm.
  • Polytrichum juniperinum Hedw.
  • Polytrichum piliferum Hedw.
  • Pogonatum aloides (Hedw.) P. Beauv.
  • Pogonatum urnigerum (Hedw.) P. Beauv.
  • Pseudoleskea incurvata (Hedw.) Loeske
  • Pseudoscleropodium purum (Hedw.) M. Fleisch
  • Pseudoleskea saviana (De Not.) Latzel
  • Pseudoleskeella nervosa (Brid.) Nyholm
  • Pterigynandrum filiforme Hedw.
  • Ptychodium plicatum (Schleich. ex F. Weber & D. Mohr) Schimp.
  • Racomitrium canescens (Hedw.) Brid.
  • Racomitrium elongatum Ehrh. ex Frisvoll
  • Rhynchostegiella tenella (Dicks.) Limpr.
  • Rhynchostegium riparioides (Hedw.) Card.
  • Rhytidiadelphus triquetrus (Hedw.) Warnst.
  • Rhytidiadelphus squarrosus (Hedw.) Warnst.
  • Rhytidium rugosum (Hedw.) Kindb.
  • Rhizomnium pseudopunctatum (Bruch & Schimp.) T.J.Kop.
  • Rhizomnium punctatum (Hedw.) T. J. Kop.
  • Saelania glaucescens (Hedw.) Broth.
  • Sanionia uncinata (Hedw.) Loeske
  • Schistidium atrofuscum (Schimp.) Limpr.
  • Schistidium crassipilum H. H. Blom
  • Syntrichia norvegica F. Weber
  • Syntrichia ruralis (Hedw.) F. Weber & D. Mohr
  • Thamnobryum alopecurum (Hedw.) Gang.
  • Thuidium assimile (Mitt.) A.Jaeger
  • Timmia austriaca Hedw.
  • Timmia bavarica Hessl.
  • Tortella fragilis (Hook. et Wils.) Limpr.
  • Tortella tortuosa (Hedw.) Limpr.
  • Tortella tortuosa (Hedw.) Limpr. var. fragilifolia (Jur.) Limpr.
  • Tortula hoppeana (Schultz) Ochyra
  • Tortula subulata Hedw.
  • Trichostomum crispulum Bruch

Široka rasprostranjenost mahovina na Zemlji, kao i sposobnost da naseljavaju najrazličitija staništa, omogućena je velikom adaptivnošću i ekološkom plastičnošću čitavog razdjela Bryophyta. Mahovine naseljavaju najrazličitija prirodna i antropogena staništa: svi tipovi šumskih ekosistema posebno šumska mikrostaništa (vlažni panjevi, stabla i grane, oborena stabla, zemljište, itd.), tresetišta, zatresavljene šume, močvarne livade, ulazi u pećine, vlažni sipari, kamenje, stijene i pukotine stijena, obale rijeka, vlažne oranice, rubovi puteva,… Veliki broj ovih staništa prisutni su na Komovima. U periodu od 2006. – 2008. godine urađena su briološka istraživanja jednog dijela Komova (podnožje Vasojevićkog Koma). Veliki diverzitet mahovina utvrđen je za mješovitu,
listopadno-četinarsku šumu kojom se od Štavne dolazi do Ljubana i Ljubaštice. Osim tipičnih šumskih vrsta poput vrsta roda Polytrichum, Mnium, Brachythecium, Bryum, Pseudoleskeella,

Thuidium, Orthotrichum, Porella, Metzgeria i dr., ovdje su po prvi put registovane Buxbaumia viridis i Pseudoleskea saviana, mahovine koje se nalaze u Crvenoj knjizi mahovina Evrope i
zaštićene su nacionalnim zakonodavstvom. Populacije ovih i ostalih vrsta registrovanih na ovom području su relativno stabilne. Njihova staništa mogu biti ugrožena sječom, požarima, lavinama ili izvlačenjem trulih stabala iz šume. U periodu kada su rađena istraživanja, zapaženo je da je za ovaj dio Komova antropogeni uticaj bio neznatan.

Osim šumskih, obrađena su i druga staništa poput sipara i kamenjara. Na ovim mjestima raste mali broj vrsta; uglavnom se radi o mahovinama koje preferiraju sunčane, suve i kamenite podloge (Tortula, Barbula, Didymodon, Grimmia, Schistidium i druge). U blizini izvora ili na mjestima gdje je povećana vlažnost (npr. šumski potoci) registrovane su Cinclidotus aquaticus, Cinclidotus fontinaloides, Palustriella commutata, Bryum schleischeri, Calliergonella cuspidata, Conocephallum conicum, Rhizomnium punctatum i druge higrofilne mahovine.

Veoma je važno prisustvo mahovina koje se danas tretiraju kao najbolji indikatori čiste, nezagađene sredine. Radi se o vrstama poput Homalothecium sericeum, Frullania dilatata i Metzgeria furcata čije prisustvo zasigurno ukazuju na odsustvo zagađujućih materija, prije svega SO2, u vazduhu (Smith, 1982). Takođe, Orthotrichum striatum je mahovina čije populacije opadaju u polutantnim područjima. Uglavnom raste na kori drveća, a pretenduje zaklonjena staništa. Ova vrsta je registrovana na nekoliko lokaliteta, u listopadnoj i mješovitoj šumi od visoravni Štavna preko doline Ljubaštice, prema katunu Ljuban. Kvalitet voda se u velikoj mjeri može ocijeniti na osnovu prisustva (ili odsustva) nekih mahovina. Na Komovima su registrovane Palustriella commutate i Cinclidotus aquaticus, briofite koje se među višim biljkama tretiraju kao najbolji indikatori čistih voda.

Važna staništa briofita na Komovima

Osim lokaliteta na kojima su rađena istraživanja za potrebe ovog projekta (tabela 21, lokaliteti od br. 4 – 10), za ostali dio ovog masiva postoje stari literaturni podaci ili podataka uopšte nema. Zbog toga se, može dati mišljenje o briološki važnim staništima samo za dio prostora za koji postoje recentni, relevantni podaci. Za planinski masiv Komova (kao i za druge planine centralnog dijela Balkanskog poluostrva) važi pravilo o povećanju broja i ukupne prisutnosti mahovina u odnosu na njihovu visinsku distribuciju, počevši od podnožja i termokserofilnih šuma tipa Carpinetum orientalis do mezofilnih mešovitih bukovo-jelovih šuma (Abieto-Fagetum) u montanom pojasu (POPOVIĆ, 1966). Sa daljim povećanjem visine, broj vrsta mahovina polako opada, tako da su smrčeve (Piceetum excelsae) i subalpijske bukove šume (Fagetum subalpinum), kao i subalpijske zajednice kleke i borovnice (Vaccinio-Juniperetum) floristički siromašnije u odnosu na bukove i bukovo-jelove, ali su još uvek znatno raznovrsnije u odnosu na termofilne šume podnožja planine. Upravo najvisočiji djelovi Komova, iako sa prisustvom manjeg broja vrsta u odnosu na
mezofilne šume, predstavljaju briološki veoma interesantne djelove jer su sa ovih prostora opisani novi taksoni za nauku (nedovoljno su istraženi zbog nepristupačnosti). Ekološka diferencijacija mahovina izražena je i u odnosu na karakter i tip zemljišta. Najveći broj vrsta zastupljen je na humusnom i vlažnom zemljištu, nešto manje vrsta je na humusnom, svežem i rastresitom, a najmanji broj vrsta mahovina živi na tvrdom i suvom zemljištu. U šumskim zajednicama, pre svega u šumama tipa Musco-Fagetum na kisjelim zemljištima, mahovine skoro u potpunosti prekrivaju podlogu. Osim edifikatorskih vrsta drveća, u ovim tipovima mezofilnih šuma, mahovine predstavljaju najvažniju strukturnu i produkcionu komponentu fito(bio)cenoze.

  1. Kučki Kom, šuma Perućica u podnožju Kučkog Koma (Beck & Szyszylowicz, 1888)
  2. Komovi, od podnožja do vrhova (Velenovsky, 1901)
  3. Planina Vasojevićki Kom (Martinčič, 1968)
  4. Štavna, proplanci, bukova šuma, 1787 m, 42°42’15.8″ N, 19°40’54.7″ E
  5. Od Štavne prema vrhu Vasojevićki Koma, proplanci, šumarci, sipari i točila,1810 – 2460 m, 42°42’03.3″ N, 19°40’59.9″ E – 42°41’15.8″ N, 19°40’21.8″ E
  6. Dolina Ljubaštice do katuna Ljuban, listopadna i mješovita šuma, sipari i točila, potoci, izvori, 1569 – 1812 m, 42°41’35.6″ N, 19°39’50.1″ E – 42°42’04.9″ N, 19°39’20.1″ E
  7. Katun Ljuban, 1812 m, 42°42’04.9″ N, 19°39’20.1″ E
  8. Margarita, ispod Rogamskog Koma, planinski pašnjaci i proplanci, izvori, potoci, šume, 1768 – 1893 m, 42°41’54.3″ N, 19°36’56.2″ E – 42°41’15.4″ N, 19°37’57.3″ E
  9. Margarita, potok Valove,1817 m, 42°41’30.7″ N, 19°37’37.5″ E
  10. Margarita, izvor Bijeli izvori, 1972 m, 42°41’01.6″ N, 19°37’56.0″ E
GLJIVE - MAKROMICETE

Područje Komova pruža izuzetne uslove za razvoj velikog broja vrsta gljiva zbog prisustva dobro razvijenih šuma različitog sastava, kao i prisustva brojnih planinskih pašnjaka i livada. Sa mikološkog aspekta na području Komova značajno je prisustvo sljedećih drvenastih biljnih vrsta: munike (Pinus heldreichii), bukve (Fagus sylvatica), jele (Abies alba), smrče (Picea abies), johe (Alnus spp.), vrbe (Salix spp.) itd. Šume munike, buke, smrče, jele su veoma dobro razvijene na ovom planinskom masivu što predstavlja neophodan uslov za razvoj velikog broja rijetkih mikoriznih i saprobnih vrsta gljiva. Takođe, posebno značajna staništa za gljive su planinski pašnjaci i proplanci na kojima se stoka uzgaja na tradicionalan način i koja predstavljaju staništa velikog broja rijetkih saprobnih vrsta. Posebno je značajno prisustvo većeg broja vrsta gljiva iz roda Hygrocybe (vlažnice) koje predstavljaju indikatore bogastva biodiverziteta na ovom tipu staništa i u tom smislu značajni su lokaliteti Ljuban, Carine, Margarita, Rogam, Štavna na kojima je registrovan veći broj vrsta iz ovog roda.

Spisak identifikovanih vrsta makromiceta na Komovima

Na osnovu literaturnih podataka (Tortić, 1988; Perić & Perić, 1997, 1999; Kasom, 2004; Perić, 2011), kao i istraživanja koja su sprovedena za potrebe izrade studije zaštite, na području Komova konstatovane su 152 vrste gljiva koje pripadaju razdjelima Basidiomycota i Ascomycota (tabela 22). S obzirom da na ovom području postoje izuzetni uslovi za razvoj različitih vrsta gljiva, u budućim istraživanjima moguće je očekivati oko 2.000 vrsta.

Pregled identifikovanih vrsta makromiceta na Komovima:

  • Agaricus campestris L. : Fr.
  • Agaricus sylvaticus Schaeff.
  • Agaricus silvicola (Vittad.) Peck
  • Agaricus urinascens (F.H. Møller et Jul. Schäff.) Singer
  • Amanita muscaria (L. : Fr.) Lam.
  • Amanita pantherina (DC. : Fr.) Krombh.
  • Amanita phalloides (Vaill. ex Fr. : Fr.) Link
  • Amanita vaginata (Bull. : Fr.) Lam.
  • Armillaria ostoyae (Romagn.) Herink
  • Ascobolus stercorarius (Bull.) J. Schröt.
  • Auricularia mesenterica (Dicks. : Fr.) Pers.
  • Bisporella citrina (Batsch : Fr.) Korf & S.E. Carp.
  • Boletus aestivalis (Paulet) Fr.
  • Boletus calopus Pers. : Fr.
  • Boletus edulis Bull. : Fr.
  • Boletus erythropus Pers.
  • Boletus luridus Schaeff. : Fr.
  • Boletus pinophilus Pilát et Dermek
  • Bovista nigrescens Pers. : Pers.
  • Bovista plumbea Pers. : Pers.
  • Calocera viscosa (Pers. : Fr.) Fr.
  • Calvatia excipuliformis (Scop. : Pers.) Perdeck
  • Cantharellus cibarius Fr. : Fr.
  • Cheilymenia vitellina (Pers. : Fr.) Dennis
  • Clavariadelphus pistillaris (L. : Fr.) Donk
  • Clavulina cristata (Holmsk. : Fr.) J. Schröt.
  • Craterellus cornucopioides (L. : Fr.) Pers.
  • Catathelasma imperiale (Quél.) Singer
  • Calvatia utriformis (Bull. : Pers.) Jaap
  • Chalciporus amarellus (Quél.) Bataille
  • Chalciporus piperatus (Bull. : Fr.) Bataille
  • Chroogomphus rutilus (Schaeff. : Fr.) O.K. Mill.
  • Clitopilus prunulus (Scop. : Fr.) P. Kumm.
  • Clitocybe gibba (Pers. : Fr.) P. Kumm.
  • Clitocybe nebularis (Batsch : Fr.) P. Kumm.
  • Clitocybe odora (Bull. : Fr.) P. Kumm.
  • Collybia confluens (Pers. : Fr.) P. Kumm.
  • Collybia dryophila (Bull. : Fr.) P. Kumm.
  • Collybia maculata (Alb. et Schwein. : Fr.) P. Kumm.
  • Coprinellus micaceus (Bull.) Vilgalys, Hopple & Jacq. Johnson
  • Coprinopsis nivea (Pers.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
  • Cyathicula cyathoidea (Bull. : Fr.) Thüm.
  • Cyathus striatus (Huds. : Pers.) Willd.
  • Cystoderma amianthinum (Scop.) Fayod
  • Cystoderma carcharias (Pers.) Fayod
  • Diatrype disciformis (Hoffm. : Fr.) Fr.
  • Fomes fomentarius (L. : Fr.) Fr.
  • Fomitopsis pinicola (Sw. : Fr.) P. Karst.
  • Ganoderma lipsiense (Batsch) G.F. Atk.
  • Geastrum fimbriatum Fr.
  • Geastrum rufescens Pers. : Pers.
  • Geastrum triplex Jungh.
  • Gyromitra gigas (Krombh.) Cooke
  • Gyroporus cyanescens (Bull. : Fr.) Quél.
  • Guepiniopsis buccina (Pers. : Fr.) L.L. Kenn.
  • Hebeloma sinapizans (Paulet : Fr.) Gillet
  • Humaria hemisphaerica (Hoffm.) Fuckel
  • Hydnum repandum L. : Fr.
  • Hydnum rufescens Pers. : Fr.
  • Hygrocybe chlorophana (Fr. : Fr.) Wünsche
  • Hygrocybe coccinea (Schaeff. : Fr.) P. Kumm.
  • Hygrocybe conica (Schaeff. : Fr.) P. Kumm.
  • Hygrocybe pratensis (Pers. : Fr.) Murrill
  • Hygrocybe psittacina (Schaeff. : Fr.) P. Kumm.
  • Hygrocybe virginea (Wulfen : Fr.) P.D. Orton et Watling
  • Hygrophorus eburneus (Bull. : Fr.) Fr.
  • Hypholoma capnoides (Fr. : Fr.) P. Kumm.
  • Hypholoma fasciculare (Huds. : Fr.) P. Kumm.
  • Kuehneromyces mutabilis (Scop. : Fr.) Singer et A.H. Sm.
  • Laccaria amethystina (Huds. ) Cooke
  • Laccaria laccata (Scop. : Fr.) Berk. et Broome
  • Lactarius acris (Bolton : Fr.) Gray
  • Lactarius aurantiacus (Pers. : Fr.) Gray
  • Lactarius azonites (Bull.) Fr.
  • Lactarius blennius (Fr. : Fr.) Fr.
  • Lactarius deliciosus (L. : Fr.) Gray
  • Lactarius deterrimus Gröger
  • Lactarius fuliginosus (Krapf : Fr.) Fr.
  • Lactarius lilacinus (Lasch : Fries) Fries
  • Lactarius pallidus Pers. : Fr.
  • Lactarius piperatus (L.) Pers.
  • Lactarius salmonicolor R. Heim & Leclair
  • Lactarius scrobiculatus (Scop. : Fr.) Fr.
  • Lepista nuda (Bull. : Fr.) Cooke
  • Lycoperdon echinatum Pers. : Pers.
  • Lycoperdon molle Pers. : Pers.
  • Lycoperdon perlatum Pers. : Pers.
  • Lycoperdon pyriforme Schaeff. : Pers.
  • Macrolepiota excoriata (Schaeff. : Fr.) Wasser
  • Macrolepiota mastoidea (Fr. : Fr.) Singer
  • Macrolepiota procera (Scop. : Fr.) Singer
  • Marasmius alliaceus (Jacq. : Fr.) Fr.
  • Marasmius androsaceus (L. : Fr.) Fr.
  • Marasmius oreades (Bolton : Fr.) Fr.
  • Marasmius rotula (Scop. : Fr.) Fr.
  • Marasmius scorodonius (Fr. : Fr.) Fr.
  • Meripilus giganteus (Pers. : Fr.) P. Karst.
  • Morchella conica Pers.
  • Mutinus caninus (Huds. : Pers.) Fr.
  • Mycena amicta (Fr.) Quél.
  • Mycena crocata (Schrad. : Fr.) P. Kumm.
  • Mycena pelianthina (Fr.) Quél.
  • Mycena pura (Pers. : Fr.) P. Kumm.
  • Mycena renati Quél.
  • Oudemansiella mucida (Schrad. : Fr.) Höhn.
  • Pachyella babingtonii (Berk. & Broome) Boud.
  • Panaeolus papilionaceus (Bull. : Fr.) Quél.
  • Paxillus panuoides (Fr. : Fr.) Fr.
  • Peziza cerea Sowerby
  • Phallus impudicus L. : Pers.
  • Pholiota adiposa (Batsch : Fr.) P. Kumm.
  • Pholiota cerifera (P. Karst.) P. Karst.
  • Pholiota squarrosa (Weigel : Fr.) P. Kumm.
  • Pleurotus ostreatus (Jacq. : Fr.) P. Kumm.
  • Pluteus cervinus (Schaeff.) P. Kumm.
  • Polyporus squamosus (Huds. : Fr.) Fr.
  • Polyporus varius (Pers. : Fr.) Fr.
  • Psathyrella candolleana (Fr. : Fr.) Maire
  • Psilocybe coprophila (Bull. : Fr.) P. Kumm.
  • Pycnoporus cinnabarinus (Jacq. : Fr.) P. Karst.
  • Rickenella fibula (Bull. : Fr.) Raithelh.
  • Russula cyanoxantha (Schaeff.) Fr.
  • Russula delica Fr.
  • Russula emetica (Schaeff. : Fr.) Pers.
  • Russula laurocerasi Melzer
  • Russula languida Cern. & H. Raab
  • Russula sanguinea (Bull.) Fr.
  • Russula virescens (Schaeff.) Fr.
  • Sarcodon imbricatus (L. : Fr.) P. Karst.
  • Schizophyllum commune Fr.
  • Scutellinia scutellata (L. : Fr.) Lambotte
  • Strobilomyces strobilaceus (Scop. : Fr.) Berk.
  • Stropharia aeruginosa (Curtis : Fr.) Quél.
  • Stropharia semiglobata (Batsch : Fr.) Quél.
  • Stropharia coronilla (Bull. : Fr.) Quél.
  • Stereum hirsutum (Willd. : Fr.) Pers.
  • Suillus granulatus (L. : Fr.) Roussel
  • Trametes gibbosa (Pers. : Fr.) Fr.
  • Trametes hirsuta (Wulfen : Fr.) Pilát
  • Trametes versicolor (L.) Lloyd
  • Tremiscus helvelloides (DC. : Fr.) Donk
  • Tremella foliacea Pers. : Fr.
  • Tricholoma scalpturatum (Fr.) Quél.
  • Tricholoma sulphureum (Bull. : Fr.) P. Kumm.
  • Tricholoma terreum (Schaeff. : Fr.) P. Kumm.
  • Tricholoma vaccinum (Schaeff. : Fr.) P. Kumm.
  • Tricholomopsis rutilans (Schaeff. : Fr.) Singer
  • Xerocomus chrysenteron (Bull.) Quél.
  • Xerocomus ferrugineus (Schaeff.) Bon
  • Xerula radicata (Relhan : Fr.) Dörfelt
  • Ustulina deusta (Hoffm.) Maire
  • Vascellum pratense (Pers. : Pers.) Kreisel

Makromicete od međunarodnog i nacionalnog značaja na Komovima

Sa međunarodnog aspekta na području Komova značajno je prisustvo sljedećih vrsta: Catathelasma imperiale, Gyromitra gigas, Mutinus caninus, Lactarius acris, Sarcodon imbricatus, Strobilomyces strobilaceus. Vrsta Catathelasma imperiale se nalazi na Crvenoj listi Evrope u B grupi dok vrste Gyromitra gigas, Mutinus caninus, Lactarius acris, Sarcodon imbricatus, Strobilomyces strobilaceus se nalaze na Crvenoj listi Evrope u C grupi. Vrsta Strobilomyces strobilaceus se nalazi i na listi ECCF-og projekta. Sve navedene vrste su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom. Vrste Geastrum fimbriatum, Gyroporus cyanescens su zaštićene na nacionalnom nivou zbog rijetkosti. Vrste Chalciporus amarellus i Lactarius lilacinus, imaju status potencijalno značajnih vrsta na nacionalnom nivou i neophodno ih je zaštititi. Chalciporus amarellus je registovan u Crnoj Gori na tri lokaliteta: Kuči – Hum Orahovski u mikorizi sa Pinus heldreichii, Studeno u mikorizi sa Pinus nigra i Komovima u mikorizi sa Pinus heldreichii. Rijetka je i lokalizovana vrsta. Prema Muñoz (2005: 278) ova vrsta je u Evropi takođe prilično rijetka i lokalizovana, javlja se u ljeto i jesen u četinarskim šuma, ispod Pinus spp., Abies alba i Picea abies sa tendecijom planinske vrste. Lactarius lilacinus raste isključivo u mikorizi sa johama (Alnus spp.). U Crnoj Gori je registrovana na tri lokaliteta: Komovi, Rožaje, Biogradska gora. Predstavlja rijetku i ugroženu vrstu usled isušivanje močvarnih područja, sječe šuma sa Alnus spp. kao i klimatskih promjena. Prema Heilmann-Clausen & al. (1998: 169) Lactarius lilacinus raste na vlažnom, močvarnom zemljištu u asocijaciji sa Alnus spp., tipično pored rječica i rijeka, ali takođe u malim drenažnim jarcima pored šuma. U Evropi vrsta je zastupljena sa prilično razbijenim populacijama. U budućim istraživanjima na području Komova očekuje se identifikacija većeg broja vrsta gljiva koje imaju status međunarodno ili nacionalno značajnih vrsta.

Međunarodno i nacionalno značajne vrste gljiva sa lokalitetima na području Komova

  • Catathelasma imperiale (velika dvoprstenka) – Crnja, zajednica sa Picea abies
  • Chalciporus amarellus – Jugozapande padine Vasojevićkog Koma, zajednica sa Pinus heildreichii
  • Geastrum fimbriatum – Crnja, zajednica sa Picea abies
  • Gyromitra gigas (golemi hrčak) – Štavna, na proplanku
  • Gyroporus cyanescens (bijeli vrganj) – Ljubaštica, zajednica sa Fagus sylvatica
  • Mutinus caninus (pasji stršak) – Ljubaštica, zajednica sa Fagus sylvatica
  • Lactarius acris (oštra mliječnica) – Ljubaštica, zajednica sa Fagus sylvatica
  • Lactarius lilacinus – Ljubaštica, zajednica sa Alnus spp. i Fagus sylvatica
  • Sarcodon imbricatus (srnjača, crna ljuskavica) – Crnja, zajednica sa Picea abies
  • Strobilomyces strobilaceus (ljuskavi kuštravac) – Jugozapande padine Vasojevićkog Koma, zajednica sa Fagus sylvatica

Važna staništa gljiva na Komovima

Na osnovu kriterijuma za uspostavljanje IFA (Important Fungus Areas) na ovom području identifikovni su habitati koja shodno kriterijumu C i D, koja predstavljaju važna staništa gljiva. To su habitati u kojima dominantnu ulogu imaju drvenaste vrste Pinus heildreichii, Fagus sylvatica, Picea abies, Abies alba, Alnus spp., kao i planinske livade i proplanci na lokalitetima Ljuban, Štavna, Margarita, Rogam, Carine.

  • Carine – planinski pašnjaci i proplanci
  • Crnja – zajednica sa Fagus sylvatica, Picea abies, Abies alba
  • Jugozapadne padine Vasojevićkog Koma – zajednica sa Pinus heldreichii kao i zajednica sa Fagus sylvatica
  • Ljuban – planinski pašnjaci i proplanci
  • Ljubaštica – zajednica sa Fagus sylvatica i Picea abies
  • Margarita – planinski pašnjaci i proplanci i zajednice sa Fagus sylvatica
  • Rogam – planinski pašnjaci i proplanci
  • Štavna – planinski pašnjaci i proplanci

Lišajevi – Lichenes

Područje planinskog masiva Komova u prethodnom periodu nije bilo predmet sveobuhvatnih lihenoloških istraživanja, te se u tom smislu ne može dati u potpunosti reprezentativna ocjena diverziteta lišajeva na predmetnom prostoru. Međutim, imajući u vidu bogatstvo i raznovrsnost šumskih ekosistema karakterističnih za oblast Komova, to se svakako može konstatovati da postojeći prirodni uslovi predstavljaju dobar osnov za razvoj bogate lihenoflore. Naime, lišajevi naseljavaju veoma raznovrsne supstrate, naročito koru drveća, zemljište, stijene različitog sastava. Rezultati terenskih istraživanja usmjerenih na više biljke pokazali su, između ostalog, da se Komovi odlikuju očuvanim šumama vječnozelenih (smrča, jela, munika, molika, bor krivulj) i lišćarskih (bukva, hrast i dr.) vrsta. Pored toga, treba imati u vidu da je predmetno područje i dalje u značajnoj mjeri netaknuto antropogenim aktivnostima. Kako su očuvanost supstrata i nepromjenjivost prirodnih uslova tokom dužeg perioda neke od osnovnih pretpostavki za prisustvo velikog broja vrsta lišajeva, to je posredno moguće zaključiti da planinski masiv Komova naseljava bogata flora lišajeva. Naročito je značajna činjenica da navedeni uslovi omogućavaju razvoj brojnih vrsta koje pripadaju morfološkoj grupi tzv. žbunastih lišajeva, koji su i najosjetljiviji na zagađenje vazduha, te, s druge strane, upravo njihova značajna zastupljenost predstavlja jedan od pokazatelja očuvanosti ekosistema u kojem žive.

Određena lihenološka istraživanja datog prostora jesu realizovana i datiraju iz druge polovine XX vijeka, tačnije iz 1974. godine. Rezultati determinacije sakupljenog materijala objavljeni su u radu New or otherwise interesting lichenized and lichenicolous fungi from Montenegro (Bilovitz et al., 2008) i predstavljaju, u ovom momentu, jedine zvanične podatke o flori lišajeva sa ovog prostora. Navedena istraživanja obuhvatila su sledeće lokalitete: od Trešnjevika do Vasojevićkog Koma, sjeverne padine Vasojevićkog Koma, prevoj između Andrijevice i Babljaka, podnožje Vasojevićkog Koma, podnožje Kučkog Koma.

Spisak registrovanih lišajeva na Komovima:

  • Anaptychia ciliaris
  • Anaptychia setifera
  • Caloplaca ferruginea
  • Caloplaca insularis
  • Farnoldia hypocrite
  • Farnoldia jurana
  • Hymenelia epulotica
  • Lecanora argentata
  • Lecidella patavina
  • Leptogium lichenoides
  • Lethariella intricate
  • Lobaria amplissima
  • Lobaria pulmonaria
  • Lobothallia radiosa
  • Nephroma resupinatum
  • Ochrolechia pallescens
  • Parmeliella triptophylla
  • Parmeliopsis ambigua
  • Parmeliopsis hyperopta
  • Pertusaria coccodes
  • Pertusaria leioplaca
  • Pertusaria pertusa
  • Phaeophyscia poeltii
  • Physconia distorta
  • Physconia venusta
  • Protoblastenia calva
  • Protoblastenia incrustans
  • Pseudevernia furfuracea var. furfuracea
  • Rhizocarpon polycarpum
  • Squamarina gypsacea
  • Verrucaria caerulea
  • Vulpicida pinastri
  • Xylographa parallela

Navedeni rad ne sadrži podatke o veličini populacija vrsta, očuvanosti, potencijalnoj ugroženosti i sl.. Visokoplaninski sistemi svakako predstavljaju centre diverziteta lišajeva. Imajući u vidu karakteristike planinskog masiva Komova odnosno ekološke uslove, za očekivati je da bi vremenski i prostorno sveobuhvatna terenska istraživanja za rezultat imala višestruko veći broj taksona od onih koji su trenutno poznati.

FAUNA

Raznovrsnost biljnih zajednica i raznovrsni ekološki faktori uslovili su raznovrsnost, dinamiku i razmještaj faune ovog područja. Bujan razvoj šumskih sastojina koje se smjenjuju i prožimaju sa livadskim, pašnjačkim, visokoplaninskim, rječnim i jezerskim ekosistemima, omogućili su razvoj bogatog životinjskog svijeta.

Sisari – Mamalia

Na području planinskog masiva Komova nisu rađena detaljna i sistematična istraživanja ni jedne grupe sisara. Na osnovu prirodnih i drugih odlika može se zaključiti da je ovo područje izuzetno vrijedno s obzirom na postojanje mnogobrojnih staništa za boravak, razmnožavanje i opstanak velikog broja sisara.

Na Komovima žive sledeće grupe sisara:

  • Red mesoždera (Carnivora): vuk (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), mrki medvjed (Ursus arctos), kuna zlatica (Martes martes), kuna bjelica (Martesfoina), hermelin ili velika lasica (Mustella erminea), lasica (Mustella nivalis), divlja mačka (Felis silvestris).
  • Red papkara (Artiodactyla): divlja svinja (Sus scrofa), srna (Capreolus capreolus).
  • Red zečeva (Lagomorpha): zec (Lepus europaeus).
  • Red glodara (Rodentia): vjeverica (Sciurus vulgaris), puh (Glis glis), Dryomis nitedula, kućni miš (Mus musculus), šumski miš (Apodemus flavicollis), šumska voluharica (Microtus agrestis), planinska voluharica (Microtus alpinus).
  • Red bubojeda (Insectivora): jež (Erinaceus europaeus); obična krtica (Talpa europaea), slijepa krtica (Talpa caeca), zlatna rovčica (Sorex araneus), mala rovčica (Sorex minutus), planinska rovčica (Sorex alpinus), vodena rovčica (Neomys fodines).
  • Red slijepih miševa (Chiroptera): veliki potkovičar (Rhinolophus ferrumequinum), južni potkovičar (Rhinolophus euryal), brkati slijepi miš (Myotis mystacinus), dugouhi slijepi miš (Myotis bechsteini), veliki mišouhi slijepi miš (Myotis myotis), dvobojni slijepi miš (Vespertilio murinus), mali slijepi miš (Pipisterllus pipisterllus), kafeni ušati slijepi miš (Plecotus auritus).

Vrste od nacionalnog i međunarodnog značaja

Hermelin ili velika lasica (Mustella erminea) i sve vrste iz reda Chiroptera (slijepi miševi) su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom. Vrste sa spiska Direktive o staništima (Natura 2000) su: veliki potkovičar (Rhinolophus ferrumequinum), južni potkovičar (Rhinolophus euryal), dugouhi slijepi miš (Myotis bechsteini), veliki mišouhi slijepi miš (Myotis myotis) (dodatak II), vuk (Canis lupus) (dodatak II, IV i V), mrki medvjed (Ursus arctos) (dodatak II i IV), kuna zlatica (Martes martes) (dodatak V). Na Bernskoj konvenciji nalaze se sledeće vrste: vuk (Canis lupus), mrki medvjed (Ursus arctos) (dodatak II), srna (Capreolus capreolus) (dodatak III), zec (Lepus europaeus) (dodatak III), rovčice (dodatak III), kuna zlatica (Martes martes), kuna bjelica (Martes foina)
60 (dodatak III), puh (Glis glis) i Dryomis nitedula (dodatak IV), svi slijepi miševi (osim Pipisterllus pipisterllus).

Ptice – Ornitofauna

Kao rijetko koja planina u Crnoj Gori, Komovi su imali “sreću” da budu predmet posjete Ljudevita Firera, strasnog lovca koji je u Crnu Goru došao 1890. godine kao gost dvora Petrovića. Firer u svom djelu “Jedna godina ornitološkog izučavanja u Crnoj Gori”, loveći ptice i obilazeći Komove, ostavlja nekoliko vrijednih zapisa. Između ostalog, on opisuje koloniju gradskih lasta Delichon urbica na obronku Kučkoga Koma “gdje leže u planini, daleko od ljudskih kuća”. Više od stotinu godina kasnije, ta se kolonija nalazi na istom mjestu na oko 1700 mnv., sa više od 70 gnijezda. Poslije Firera, Komovi bivaju zaboravljeni. Istraživanja se obnavljaju tek 1998. godine kada ova planina postaje predmet posebne pažnje podgoričkog “Planinarskog društva Komovi” koji su godišnje, u više navrata, do 2007. godine organizovali planinarske uspone na kojima su obavljena ornitološka istraživanja (Vasojevićki, Kučki, Ljevorječki Kom i veliki krug oko Komova od Štavne, preko Ljubana, Carina i izvora Biruljak natrag do Štavne).

Šumski biotop

Pod šumskim biotopom podrazumjevaju se bukove šume, prorijeđene bukove šume i krčevine bukve. Iste su, posljednjih godina izložena intenzivnim sječama koje za rezultat daju goleti koje slabo obrastaju drvenastom vegetacijom. Takođe, ova staništa su tokom ljetnjih mjeseci predmet interesovanja turista i planinara, što za posljedicu ima pojavu uznemiravanja prisutnih zajednica.
U šumama se od karakterističnih vrsta mogu vidjeti Strix aluco, Accipiter gentilis, Falco peregrinus, Dendrocopos leucotos, Dryocopos martius. Registrovane su i Columba palumbus, Cuculus canorus, Parus montanus, Sitta europea, Certhia familiaris, Troglodytes troglodytes, Turdus viscivorus, Turdus philomelos, Turdus merula, Phoenicurus phoenicurus, Sylvia atricapilla, Regulus regulus, Regulus ignicapillus, Pyrrhula pyrrhula, Fringilla coelebs, Buteo buteo, Accipiter nisus, Dendrocopus major, Nucifraga caryocatactes. U munikinoj šumi podno Vasojevićkog Koma moguće je registrovati Tetrao urogallus, Bonasa bonasia, Dryocopus martius, Nucifraga caryocatactes, Garrulus glandarius, Parusater, Parus cristatus, Parus palustris, Sitta europea, Certhia familiaris, Phylloscopus collybita, Anthus trivialis i Fringilla coelebs.

Zona planinskih pašnjaka, kamenjara i litica

Za ova staništa karakteristične su populacije Pyrrhocorax graculus i Tihodorma muraria, ispod litica, naročito u Međukomlju Turdus torquatus, Anthus spinoleta, Prunela collaris, Montifringila nivalis, Carduelis canabina, Phenicuros ochruros. Periodično se javlja, samo u lovu, Aquila chrysaetos i Falco tinnunculus, a na otvorenijim staništima, vrlo rijetko i samo pojedinačni primjerci Alectoris graeca. Ovdje su registrovane i Anthus trivialis, Alauda arvensis, Eremophila alpestris, Saxicola rubetra i Carduelis cannabina. U Međukomlju se na ishrani mogu registrovati Pyrrhocorax graculus, Oenanthe oenanthe i Phoenicurus ochruros koji gnijezde u okolnim stijenama i kamenjarima. U i na stijenama gnijezde vrste Columba livia, Delichon urbica, Ptyonoprogne rupestris.
Do sada je na prostoru Komova registrovano 97 vrsta ptica u istraživanjima koja su izvođena u nepravilnim vremenskim i prostornim razmacima, uglavnom, sa većom grupom ljudi – planinara (tabela 26). Oraganizovano istraživanje sigurno da bi doprinijelo povećanju spiska prisutnih vrsta. Preliminarni rezultati pokazuju da se na Komovima može naći 9 vrsta ptica više nego na Lovćenu i 75 vrsta manje nego na dobro istraženom Durmitoru.

Spisak registrovanih vrsta ornitofaune na području Komova:

  • Pernis apivorus – Osičar (gnijezdi se i seli se)
  • Gypaetus barbatus – Bradan (iščezla)
  • Gyps fulvus – Bjeloglavi sup (neredovita)
  • Circaetus gallicus – Orao zmijar (gnijezdi i seli se)
  • Accipiter gentilis – Jastreb kokošar (stanarica)
  • Accipiter nisus – Kobac (stanarica)
  • Buteo buteo – Mišar (stanarica)
  • Aquila chysaetos – Suri orao (stanarica)
  • Falco naumanni – Bjelonokta vjetruška (preletnica)
  • Falco tinnunculus – Vjetruška obična (stanarica)
  • Falco vespertinus – Siva vjetruška (preletnica)
  • Falco subbuteo – Lastavičar (stanarica)
  • Falco peregrinus – Sivi soko (stanarica)
  • Bonasa bonasia – Lještarka (stanarica)
  • Tetrao urogallus – Tetrijeb (stanarica)
  • Alectorix graeca – Jarebica kamenjarka (stanarica, nije zakonom zaštićena u CG)
  • Columba livia – Divlji golub (stanarica, nije zakonom zaštićena u CG)
  • Columba oenas – Dupljaš (stanarica, nije zakonom zaštićena u CG)
  • Columba palumbus – Grivnjaš (stanarica, nije zakonom zaštićena u CG)
  • Cuculus canorus – Kukavica (gnijezdi se i seli se)
  • Otus scopus – Ćuk (gnijezdi se i seli se)
  • Bubo bubo – Ušara (stanarica)
  • Athene noctua – Kukumavka (stanarica)
  • Strix aluco – Šumska sova (stanarica)
  • Asio otus – Utina (stanarica)
  • Caprimulgus europaeus – Leganj (stanarica)
  • Apus apus – Čiopa (preletnica)
  • Apus melba – Bijela čiopa (preletnica)
  • Upupa epops – Baljin kokot (stanarica)
  • Junx torquilla – Vijoglavka (stanarica)
  • Picus canus – Siva žuna (stanarica)
  • Picus viridis – Zelena žuna (stanarica)
  • Dryocopus martius – Crna žuna (stanarica)
  • Dendrocopos medius – Srednji djetlić (stanarica)
  • Dendrocopos leucotos – Planinski djetlić (stanarica)
  • Dendrocopos minor Mali djetlić (stanarica)
  • Galerida cristata – Ćubasta ševa (stanarica
  • Lullula arborea – Šumska ševa (gnijezdi se i seli se)
  • Alauda arvensis – Poljska ševa (gnijezdi se i seli se)
  • Eremophila alpestris – Ušata ševa (stanarica)
  • Ptyonoprogne rupestris – Gorska lasta (gnijezdi se i seli se)
  • Hirundo rustica – Seoska lasta (gnijezdi se i seli se)
  • Hirundo daurica – Daurska lasta (gnijezdi se i seli se)
  • Delichon urbicum – Gradska lasta (gnijezdi se i seli se)
  • Anthus trivialis – Trepteljka šumska (gnijezdi se i seli se)
  • Anthus pratensis – Trepteljka livadska (preletnica)
  • Anthus spinoletta – Trepteljka (stanarica)
  • Motacilla cinerea – Pliska potočna (stanarica)
  • Motacilla alba – Pliska obična (stanarica)
  • Prunella modularis – Popić (stanarica)
  • Prunella collaris – Popić planinski (stanarica)
  • Erithacus rubecula – crvendać (stanarica)
  • Phoenicurus ochruros – Crvenrepka crna (stanarica)
  • Phoenicurus phoenicurus – Crvenrepka (gnijezdi se i seli se)
  • Saxicola ruberta Travarka obična (gnijezdi se i seli se)
  • Saxicola torquatus – Ttravarka crnoglava (gnijezdi se i seli se)
  • Oenanthe oenanthe – Bjeloguza (gnijezdi se i seli se)
  • Oenanthe hispanica – Bjeloguza mediteranska (gnijezdi se i seli se)
  • Monticola saxatilis – Kos kamenjar (gnijezdi se i seli se)
  • Monticola solitarius – Modrokos (gnijezdi se i seli se)
  • Turdus torquatus – Drozd bjelovrati (stanarica)
  • Turdus merula – Kos (gnijezdi se i seli se)
  • Turdus philomelos – Drozd pjevač (gnijezdi se i seli se)
  • Turdus viscivorus – Imelaš (stanarica)
  • Sylvia curruca – grmuša (gnijezdi se i seli se)
  • Sylvia atricapilla – Crnoglava grmuša (gnijezdi se i seli se)
  • Phylloscopus sibilatrix – Zviždak šumski (gnijezdi se i seli se)
  • Phylloscopus collybita – Zviždak (stanarica)
  • Phylloscopus trochilus – Zviždak zelenkasti (preletnica)
  • Muscicapa striata – Muharica (gnijezdi se i seli se)
  • Ficedula albicollis – Muharica bjelovrata (gnijezdi se i seli se)
  • Parus montanus – Sjenica (stanarica)
  • Parus cristatus – Sjenica ćubasta (stanarica)
  • Parus caeruleus – Sjenica plavetna (stanarica)
  • Parus major – Sjenica (stanarica)
  • Sitta europaea – Brgljez (stanarica)
  • Tichodroma muraria Priljepak (stanarica)
  • Certhia familiaris – Puzić (stanarica)
  • Lanius collurio – Svračak (gnijezdi se i seli se)
  • Lanius minor – Svračak mali (gnijezdi se i seli se)
  • Nucifraga caryocatactes – Lješnjikara (stanarica)
  • Pyrrhocorax graculus – Galica žutokljuna (stanarica)
  • Corvus corone – vrana (stanarica, nije zakonom zaštićena u CG)
  • Corvus corax – gavran (stanarica)
  • Montifringilla nivalis – Planinski vrabac (stanarica)
  • Fringilla coelebs – Zeba (stanarica)
  • Fringilla montifringilla Planinska zeba (zimovalica)
  • Serinus serinus – Žutarica (gnijezdi se i seli se)
  • Carduelis chloris – Zelentarka (stanarica)
  • Carduelis carduelis – Štiglić (stanarica)
  • Carduelis spinus – Čiž (stanarica)
  • Loxia curvirostra – Krstokljun (stanarica)
  • Pyrrhula pyrrhula – Zimovka (stanarica)
  • Emberiza citrinella – Strnadica žutovoljka (stanarica)
  • Emberiza cia – Strnadica kamenjarka (stanarica)

Vrste ptica od nacionalnog i međunarodnog značaja

Od 97 registrovanih vrsta ptica na Komovima samo 7 nisu na spisku zaštićenih taksona u Crnoj Gori. Na ovom području je registovano 10 vrsta koje po IUCN kriterijumima imaju status rijetkih, prorijeđenih ili vrsta čija je brojnostu opadanju, pa su i njihovi trendovi (za većinu navedenih), u opadanju (Aquila chysaetos, Falco tinnunculus, Cuculus canorus, Upupa epops, Picus viridis, Alauda arvensis, Hirundo rustica, Muscicapa striata, Lanius collurio, Emberiza cia). Bjeloglavog supa štiti Bonska konvencija (dodatak II), Bernska konvencija (dodatak II) i Vašingtonska konvencija (Cites II) i u Evropi se smatra rijetkom vrstom.

VODOZEMCI I GMIZAVCI – HERPETOFAUNA

Planinski masiv Komova predstavlja područje za koje postoji veoma mali broj literaturnih podataka o vodozemcima i gmizavcima (u pitanju je mali broj radova, izvještaja i studija rađenih za institucije zaštite životne sredine). Intezivnija herpetološka istraživanja planinskog masiva Komovi vršena su za potrebe ove studije i vršena su po etapama, na nekoliko lokaliteta, koja su prepoznata kao veoma značajna staništa vodozemaca i gmizavaca.

Lokaliteti na kojima su obavljena herpetološka istraživanja:

Put Štavna – Andrijevica 891mnv (± 5m, N 42º 44.229’, E 19º 45.713’)
Kamp Štavna – podnožje Vasojevićkog Koma 854 mnv (± 20m, N 42º 42.305’, E 19º 40.717’)
Vasojevićki Kom – 1831 mnv (± 6m, N 42º 41.912’, E 19º 40.460’)
Dolina Opasanice – 1095 mnv (N 42º 41.116’, E 19º 31.448’)
Lokva u katunu – Carine 1810 mnv (N 42º38.604’, E 19º38.761’)
Podnožje Kučkog Koma (kod crkve)  1850 mnv (N 42º 38.935’, E 19º 38.469’)

Herpetofaunu Komova odlikuje visok stepen diverziteta i bogatstvo endemičnim vrstama. Na navedenim lokalitetima registrovano je 14 vrsta, od kojih su 5 vodozemci, a 9 gmizavci. Uz pregled vrsta koje su od međunarodnog značaja izdvajamo i područja koja predstavljaju reproduktivne centre, pa ih stoga treba imenovati herpetološkim rezervatima i centrima endemizma. Na Kučkom Komu izdvajamo Lokvu u katunu Carine koja predstavlja stanište balkanske endemične žabe Bombinea variegata scabra (žutotrbi mukač) i Mesotriton alpestris (planinski mrmoljak). Takođe, na ovom području na nadmorskoj visini od 1850 m pronađen je Lacerta vivipara (živorodni gušter) koji je u Crnoj Gori registrovan samo još na Prokletijama, uz granicu sa Albanijom. Izvor rijeke Tare predstavlja stanište Rana graeca (grčka žaba), endemične vrste za Balkan. Veoma brojna populacija Lacerta viridis (zelembać) takođe je konstatovana na ovom području.

Lista vodozemaca i gmizavaca planinskog masiva Komova:

  • Rana temporaria – Travnjača (zaštićena)
  • Rana graeca – Grčka žaba (zaštićena)
  • Bombina variegate scabra – Žutotrbi mukač (zaštićena)
  • Salamandra salamandra – Šareni daždevnjak
  • Mesotriton alpestris montenegrinus – Planinski mrmoljak (zaštićena)
  • Testudo hermanni – Šumska kornjača (zaštićena)
  • Podarcis muralis – Zidni gušter (zaštićena)
  • Lacerta viridis – Zelembać (zaštićena)
  • Lacerta agilis – Livadski gušter (zaštićena)
  • Lacerta vivipara – Planinski (živorodni) gušter (zaštićena)
  • Zamenis longissima – Obični smuk (zaštićena)
  • Natrix tessellate – Ribarica (zaštićena)
  • Vipera ammodytes – Poskok
  • Vipera berus – Šarka

Vrste zaštićene nacionalnom legislativom

Istraživano područje Komova predstavlja područje koje je sa herpetološkog gledišta od posebnog interesa. Naime, za ovo područje identifikovano je 9 vrsta i 1 podvrsta (literaturni podatak) vodozemaca i gmizavaca koje su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom.

Mesotriton alpestris (Laurenti, 1768) – planinski mrmoljak naseljava vode planinskih predjela, kao i najmanje privremene barice, lokve i ublove. U lokvi, na Kučkom Komu, koja prvenstveno služi za napajanje stoke registrovana je veoma brojna populacija ove vrste. Planinski mroljak je zaštićena vrsta u Crnoj Gori, a njegove pedomorfne jedinke predstavljaju endemične podrvste za Crnu Goru.

Mesotriton alpestris montenegrinus – je podvrsta planinskog mrmoljka koja je opisana iz Bukumirskog jezera (stenoendem), pa se često naziva i bukumirskim tritonom (Radovanović, 1951). Međutim, poribljavanjem jezera, nestao je i ovaj vodozemac (postoje naznake da i dalje živi u Crnoj Gori, ali na nekim drugim lokalitetima).

Bombina variegata scabra (Kuster, 1843) – žutotrbi mukač naseljava mirne vode brežuljkastih i planinskih krajeva, gdje se nalazi i u najmanjim baricama. Jedinke ove vrste, kao i njeni punoglavci konstatovane su u Lokvi na Kučkom Komu.

Rana temporaria (Linnaeus, 1758) – nije permanentno vezana za vodu izuzev u doba parenja (foto 18). Na području Komova je konstatovana po vlažnim i močvarnim mjestima u blizini vode (korito rijeke Opasanice i pored Lokve na katunu Carine).

Rana graeca Boulenger 1891 – grčka žaba je veoma rijetka, ranjiva vrsta i konstatovana je na izvoru rijeke Tare, kao i u brzim i hladnim vodenim tokovima. Skriva se pod kamenjem na dnu, a može se vidjeti na kamenju koje štrči iznad površine vode ili pored obale. Ova vrsta je endem Balkana.

Podarcis muralis (Laurenti, 1768) – zidni gušter je široko rasprostranjena vrsta. Veoma je česta i brojna. Na Komovima je konstatovana na kamenitim mjestima pored puta do Štavne, po šumovitim mjestima, naročito na ivici šume, kao i na starim oborenim stablima.

Lacerta vivipara Jacquinii, 1787 – živorodni gušter živi na planinama, preko 1000 m. Naseljava šumovita i hladna staništima, vlažne livade, močvarna mjesta. Skriva se po rupama u zemlji i u žilama drveća, pa čak i u vodi, ako je pored nje. Karakteristično za ovog guštera je to da je to jedini gušter koji rađa žive mladunce, što je uslovljeno ekstremnim ekološkim uslovima u kojima živi. Nekoliko jedinki pronađeno je u podnožju Kučkog Koma, na livadi (zajednica sa Vaccinium myrtillus i Vaccinium uliginosum).

Lacerta aglilis (Linnaeus, 1758) – livadski gušter je vrsta koja se nalazi na staništima zajedno sa živorodnim gušterom, pa često dolazi do miješanja ove dvije vrste (foto 23). Karakteristična je za livade i pašnjake u podnožju planinskih vrhova, mada se može naći i na visinama do 2000 m. Konkretno za područje Komova registrovana je na Vasojevićkom Komu. Skriva se po mišijim i krtičnim rupama, a najčešći je na suvom, poroznom i šupljikavom zemljištu bez kamenja.

Lacerta viridis (Laurenti 1768) – zelembać naseljava nisko rastinje i kamenje pored puta. Na Komovima je registrovana po šumarcima i proplancima, preko 1500 mnv., na panjevima i oborenim stablima gdje najveći dio dana provodi u sunčanju.

Testudo hermanni (Gmelin 1788) – šumska kornjača naseljava suva i kamenita mjesta pored riječnog toka i rubove listopadnih šuma u podnožju Vasojevićkog Koma. Šumska kornjača se nalazi na CITES listi.

Zamenis longissima (Laurenti, 1768) – obični smuk je ranjiva vrsta koja naseljava biljne zajednice listopadnih šuma (foto 27). Nalazi se na nadmorskim visinama preko 1500 m i zavlači se često u duplje i šupljine starih stabala.

Natrix tessellata (Laurenti, 1768) – ribarica naseljava obalni dio potoka i malih rječica. Vješto puže po drveću, ali je i dobar plivač, pa je nalazimo i pod kamenjem u brzim rječicama.

Ostale značajne vrste (vrste koje nijesu zakonom zaštićene u Crnoj Gori, ali su od međunarodnog značaja)

Salamandra salamandra (Laurenti 1768) – šareni daždevnjak (foto 29), živi pretežno u istopadnim, bukovim šumama. Na području Komova, registrovana je u podnožju Vasojevoćkog Koma. Ova vrsta je brojna i u blizini planinskih izvora i potoka gdje se odigrava jedna od faza razvića.

Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758) – poskok je karakteristična vrsta koja se najčešće može vidjeti na suvim i sunčanim mjestima, kao i na granama žbunja i nižeg drveća, po obodu šume . Veoma je česta vrsta na Komovima, od podnožja do vrha, do 2000 mnv. Nalazi se na CITES listi.

Vipera berus (Linnaeus, 1758) – šarka, naseljava više planinske predjele, preko 2000 mnv. Među mnogobrojnim varijetetima, za ovo područje karakterističan je crni varijetet. U narodu je poznata kao crnostrij jer je crne boje, bez ikakvih šara ili mrlja po tijelu. Naseljava kamenite i stjenovite planinske predjele, sa žbunjem i travom, a Komovima je registrovana na pašnjacima iznad šumske zone.

KULTURNO NASLEĐE

Kulturno nasleđe odražava istorijske prilike i život ljudi u prošlosti. Prikazano bilo kroz pokretna ili nepokretna kulturna dobra, zadatak svih današnjih i budućih generacija je da sačuvaju spomeničko nasleđe koje je ponaosob, samo za sebe jedinstveno i neponovljivo. Na katunu Carine, ispod vrha Kučkog Koma, na nadmorskoj visini od 1800 metara, nalazi se crkva Svetog Ilije koju je 1900. godine podigao kralj Nikola, u čast „hrabrom plemenu Kuča“, a u pomen svom ocu vojvodi Mirku Petroviću.

Katuni na Komovima

Na prostoru Crne Gore, u prošlosti, najveći dio stanovništva bavio se stočarstvom. Kao sastavni dio ovog načina života formiraju se specifična planinska naselja stočara koja su od XII vijeka poznata pod nazivom katuni.

Ljepota katuna je u njegovoj jednostavnosti i funkcionalnosti. Nekada je na Komovima bilo više od 35 katuna, sa više od 400 koliba. Porodice koje su izdizale bile su brojne, a činilo ih je 3, pa i 4 generacije. Katuni su obično podizani prema brastveničkim grupama, na proplancima, iznad šume, u dolinama, zavjetrinama i sličnim mjestima. „Kolibe“, kako ih nazivaju Vasojevići ili „glade“, kako ih nazivaju Kuči, pravljene su od drveta, u osnovi su bile pravougaonog oblika, površine od 12 do 30 m2 . U nekima je unutrašnjost bila podijeljena na dvije prostorije. U jednoj se spavalo, a u drugoj su se pripremali mliječni proizvodi (sir, kajmak, jardum i dr.). Kreveti su pravljeni od dasaka, a pokrivači su bili vunjene ponjave ili guberi. Na kolibama nije bilo prozora, a pod je bio zemljani. Koliba se osvjetljavala pomoću luča ili petrolejki (lampe). U zavisnosti od broja stoke, pravljeni su torovi ili priboji za ovce i posebno za goveda. Pravili su se od kolja koje se pobode u zemlju i poveže sa prućem. Stoka se prvo napasala u seoskom komunu, a zatim na planini od početka ljeta, kada je vegetacioni period najjači, pa sve do kraja avgusta, kada su se stočari vraćali u svoja sela. Katuni su danas u velikoj mjeri napušteni, a neki su i „ugašeni“. Na Komovima stada izdižu Vasojevići iz Andrijevice (Konjušani, Božićani, Kraljani, Sjenožećani, stanovnici Oblog Brda, Čuka, Gnjilog Potoka), Kolašina (Bare Kraljske, Mateševo) i Lijeve Rijeke, zatim Kuči i Bratonožići.