Planinarenje

Hostel Mojan se nalazi na raskršću starih pješačkih puteva koji su nekada povezivali Kučke planine, Prokletije, Komove i Bjelasicu. Tu su i staze koje vode do samih planinskih vrhova, od kojih se mnogi izdižu preko 2000 mnv, u čemu se posebno izdvajaju Komovi, sa svoja tri vrha od preko 2400 mnv. Neke od tih staza su danas markirane i prilagođene za hajking, a neke druge tek treba da se markiraju i urede. Ovo je u planinarskom smislu skoro neotkriven kraj, tako da je istraživanje ovih planina pravi doživljaj, a idealna početna tačka za ove avanture je naš hostel. Raznolik biodiverzitet, visoke planine, fenomenalni pejzaži, brojni potoci i rijeke glavno su obilježje ove regije. Zato je čitava ova zona proglašena za Regionalni park prirode Komovi, a područje Komova je jedan od Emerald sajtova određen u površini od 6.125 ha i označava se kao područje važno za ptice i druge tipove staništa planinsko-alpskog biogeografskog regiona.

Ali, nisu svi ljudi koji vole da provode vrijeme u prirodi zainteresovani za planinarenje, za osvajanje vrhova, za adrenalin koji donosi penjanje po strmim i nekad opasnim stazama. A i nije sve u osvajanju vrhova. Nekad želimo opuštenu šetnju, lijep pejzaž pred sobom, mir i tišinu koji će nam napuniti baterije za svakodnevnu vrevu života. Takve mogućnosti nude naše seoske staze, koje su naročito pogodne u proljeće i jesen, kada su visoki planinski vijenci još uvijek prekriveni sniježnim pokrivačem.

Seoske staze su zamišljene tako da budu fizički dovoljno naporne da budete sigurni da ste potrošili kalorije, bili aktivni i učinili dobru stvar za svoje fizičko zdravlje. Ali su zamišljene i tako da povežu naša sela koja su odavno uspavana, pomalo napuštena, ali još uvijek živa i zanimljiva. One prolaze pastirskim putevima, kuda su nekad čobani provodili svoja stada prema pašnjacima, ili stazama kojima su seljani od davnina prolazili, prije nego su izgrađeni putevi, kako bi trgovali, obilazili prijatelje i rođake u susjednim selima. Naći ćete na ovim stazama ljepotu koju ne viđate svakog dana, mir koji nam svima nedostaje, istoriju koju smo često zaboravili. Na proljeće će takva šetnja biti gozba za sva čula, kaćuni i visibabe će vas činiti veselim bez ikakvog drugog razloga. Ljeti ćete uživati u hladovini šume i svježini planinskih potoka, uvjeriti se da su sela živa jer ćete na svakom koraku sretati mještane ili u njivama, ili u kosidbi, ili sa svojim stadima.  Ove staze preporučujemo za svako godišnje doba, mada će vam se šetnja ovuda najviše svidjti na jesen, u Miholjsko ljeto kada boje polude i lišće pod nogama zašušti, kada se stočari vrate iz ljetnjih katuna pa seoskim livadama opet zazvoni čaktar ovaca, kada se peče rakija a voćnaci se poviju pod teretom jesenjih plodova. Poželjećete da i sami živite ovdje. Najbolje od svega je to što i zimi možete biti aktivni, uz dobru obuću i odjeći, i bez bojazni da ćete negdje ostati zavijani, jer ipak niste u divljini već uvijek u blizini nekog sela. A ovi pejzaži pod snijegom su sigurno vrijedni truda i promrzlih prstiju.